OBRANA DOKTORSKOG RADA

U ovom radu istražena je rekombinogenost savršenih palindroma i kvazipalindroma s kratkim razmaknicama u genomu kvasca Saccharomyces cerevisiae. Pokazano je da minimalna duljina razmaknice koja statistički značajno smanjuje rekombinogenost palindroma duljine 126 pb iznosi 6 pb, a razmaknica duljine 10 pb u potpunosti anulira rekombinogenost palindroma duljine do 150 pb. Nadalje, pokazano je da na rekombinogenost palindroma in vivo može utjecati temperatura okoline. Osim toga, rekombinogenost palindroma i kvazipalindroma istražena je u nizu mutanata kvasca, te je utvrđeno da helikaza Sgs1 smanjuje rekombinogenost kvazipalindroma i savršenih palindroma, dok endonukleaza Rad27 smanjuje rekombinogenost i učestalost gubitka savršenih palindroma. Nadalje, pokazno je da protein Ku70 povećava rekombinogenost palindroma in vivo, najvjerojatnije stabilizacijom strukture kruciforma. Također, konstruiran je eksperimentalni sustav u kojem rekombinogenost savršenih palindroma korelira s intenzitetom boje kolonija kvasca, a može se koristiti i za identifikaciju novih gena/proteina uključenih u rekombinogenost palindroma na temelju komplementacije mutacije u mutantima dobivenim nasumičnom mutagenezom.