Opcije pristupačnosti Pristupačnost
Opisane 33 nove vrste skačućih...

Josip Skejo, asistent Zoologijskog zavoda opisao 33 nove vrste skačućih žirafica s Nove Gvineje! 

Skačuće žirafice (porodica Tetrigidae: rod Ophiotettix Walker, 1871) su mali šareni skakavci (manji od 2 cm) koji imaju izduljenu glavu na vrhu koje su goleme oči. Položaj očiju na vrhu glave omogućuje im pregled 360° oko sebe. Endemični su za Novu Gvineju i okolne otoke (Waigeo, Gebe, Japen). Skačuće žirafice su vizualne životinje. Imaju različite vrsno specifične šare po glavi, pronotumu i nogama. Do sada je bilo poznato pet vrsta i dvije podvrste, a posljednju je reviziju objavio davne 1929. Cándido Bolívar y Pieltáin, entomolog i sin slavnog entomologa i tetrigidologa Ignacia Bolívara y Urrutije. Otad nije bilo sistematske revizije novoprikupljenog materijala u svjetskim muzejima. Višegodišnja suradnja Josefa Tumbrincka (Naturschutzbund Deutschland – NABU) i Josipa Skeje bila je usmjerena na sistematsku reviziju literature, tipskih jedinki i preko 700 do sada neobjavljenih jedinki skačućih žirafica (starih od 20 godina do 200 godina). Ova je suradnja urodila poglavljem od 77 stranica u knjizi o raznolikosti i bogastvu Wallaceje i Nove Gvineje.

Nakon revizije utvrđeno je da među postojućim materijalom postoji ukupno 40 vrsta (vrste su definirane ovdje prema praktičnosti – ukoliko je bilo praktično definirati morfološke sinapomorfije i distribucijske poveznice u grupa jedinki), od čega su 33 vrste opisane kao nove za znanost. Prilikom taksonomskog svrstavanja roda, otkrivene su mnoge nelogičnosti u dosadašnjoj sistematici pa je opisan i novi tribus – Ophiotettigini Tumbrinck et Skejo, 2017. Većina vrsta rasprostranjena je sjeverno od Centralnog masiva Nove Gvineje, a samo nekoliko vrsta nastanjuje prostor južno od Centralnog masiva. Vrste su raspoređene unutar 12  morfoloških grupa u kojima su vrste ujedinjene po morfološkoj sličnosti. Skačuće žirafice imale su veliku adaptivnu radijaciju u prošlosti. Vrste se jasno razlikuju unikatnim oblikom ticalnih segmenata. Ovakva specifična morfologija vjerojatno ima veze s udvaranjem. Mimo 33 novoopisane vrste, vrsta s Muller masiva poznata je samo sa slika s društvenih mreža i zbog manjka fizičkih primjeraka nije ovdje opisana. Među novim vrstama neke su nazvane u čast kolega s faksa – Rebrinina žirafica (primjerice O. rebrinae Tumbrinck et Skejo, 2017 u čast Frana Rebrine, O. luce Tumbrinck et Skejo, 2017 u čast Lucije Šerić Jelaska, O. schapinae Tumbrinck et Skejo, 2017 u čast Ivana Šapine). U radu se nalazi biogeografska (rasprostranjenost roda, vrsta i grupa vrsta), taksonomska i nomenklaturana revizija (morfolološka i morfometrijska analiza). Rad sadrži dihotomski ključ za sve vrste obogaćen izvrsnim slikama tipova u boji. Implementirani su i nalazi sa društvenih mreža pa je trenutno jedini rad koji sadrži fotografije živih žirafica.

Referenca: Tumbrinck, J. & Skejo, J. 2017. Taxonomic and biogeographic revision of the New Guinean genus Ophiotettix Walker, 1871 (Tetrigidae:Metrodorinae: Ophiotettigini trib. nov.), with the descriptions of 33 new species. In: Telnov, D., Barclay, M.V.L. & Pauwels, O.S.G. [Ed.] Biodiversity, biogeography and nature conservation in Wallacea and New Guinea. 3, p525-p580. + Plates 104-124. 

Autor: webmaster BO
Popis obavijesti