Povijesni potresi i tsunamiji u Jadranskom moru

Potresi u Jadranskom moru nisu rijetkost. U posljednjih nekoliko desetljeća, otkako postoje sofisticirani seizmografi koji ih mogu zabilježiti, detektirane su i analizirane serije potresa u središnjem Jadranu kod Palagruže (Console i sur., 1993) i Jabuke (Herak i sur., 2005). Potresi ovog područja posljedica su gibanja Jadranske mikroploče prema sjeveru (Euroazijskoj ploči) i istodobnoj rotaciji u smjeru obrnutom od kazaljke na satu oko točke u zapadnim Alpama brzinom od 0.5 do 4.5 mm/god. Događaju se unutar Jadranske mikroploče i ukazuju na kompleksnost njene strukture. Najviše potresa događa se u središnjem Jadranu, približno između linija Ancona-Zadar i Gargano-Dubrovnik (slika 1). Stoga potres koji se dogodio 27. ožujka 2021., magnitude 5.5, nije ništa neuobičajeno i neočekivano.

Godine 1986. dogodila se serija potresa oko 50 km zapadno od trenutno aktivnog područja, a najjači potres u toj seriji, magnitude 5.0, dogodio se 11. siječnja 1986. godine. Dvije godine kasnije, 50-tak km jugoistočno od sadašnje serije potresa, na liniji Gargano-Dubrovnik, uslijedila je još jedna serija potresa koja je započela potresom magnitude 4.1, 20. ožujka 1988., a kulminirala 26. travnja 1988. potresom magnitude 5.3. U ovom području najjači potres se dogodio 27. svibnja 1938. godine, magnitude 5.6. To je ujedno deveti najjači potres u Hrvatskom katalogu potresa koji se dogodio u Jadranu sjeverno od linije Gargano-Dubrovnik. Snažniji od njega bili su potres magnitude 5.7 koji se dogodio 30. studenog 1934. na liniji Ancona-Zadar, potres magnitude 5.8 koji se dogodio 15. kolovoza 1956. oko 25 km sjeverozapadno od Visa, dva potresa magnitude 5.8 kod Riminija 17. svibnja i 16. kolovoza 1916., potresi magnitude 5.9 kod Ancone 30. listopada 1930., kod Jabuke 29. ožujka 2003. i u podmorju kod Makarske 7. siječnja 1962. godine. Najjači potres u Jadranskom moru sjeverno od linije Gargano-Dubrovnik dogodio se 11. siječnja 1962. u podmorju kod Makarske, a magnituda mu je iznosila 6.1. Posljednja i najbolje zabilježena serija potresa do sad u hrvatskom dijelu Jadrana jest serija kod Jabuke 2003. godine. Glavnom potresu prethodilo je 150 potresa, a slijedilo ga je više od 4600 naknadnih potresa (Herak i sur., 2005).

Slika 1. Epicentri potresa u središnjem Jadranu.

Plitki podmorski potresi velike magnitude mogu izazvati tsunami. U Jadranu je u posljednjih 600 godina zabilježeno petnaest tsunamija (Pasarić i sur., 2012). Najjači se dogodio 1627. godine uslijed podmorskog potresa kod poluotoka Gargano u Italiji. Uzrokovao je povlačenje mora za dvije do tri milje (nešto manje od 5 km) i presušivanje jezera Lesina, nakon čega je poplavljeno oko dvije milje obale te su valovi došli do polovice gradskih zidina Mafredonije. Jačina mu je bila pet stupnjeva Sieberg-Ambraseyseve ljestvice. Jaki tsunamiji, jačine 4 stupnja Sieberg-Ambraseyseve ljestvice, zabilježeni su 1930. godine u Ankoni i 1979. godine u Crnoj Gori. Tsunami valovi nastali nakon devet potresa na istočnoj obali Jadrana nisu došli do zapadne obale Jadrana, ili su bili previše slabi da bi ih se moglo zabilježiti. Šest tsunamija opaženo je na istočnoj obali: po jedan u riječkom (1838. godine) i splitskom području (1962. godine), dva u dubrovačkom području (1667. i 1845. godine) i dva u crnogorskom primorju (1780. i 1979. godine). Za šest tsunamija uz obalu Albanije koji se spominju u literaturi (sivi krugovi na slici 2) nije bilo moguće dokazati da su se zaista i dogodili. Potresi mogu izazvati i drugu vrstu valova u moru, longitudinalne valove koji ojačaju uslijed višestruke refleksije na površini i na dnu mora, morske udare ili maremoto (engl. seaquakes). Nakon dva navedena potresa kod Makarske opaženi su morski udari, a nakon velikog Makarskog potresa 11. siječnja 1962., tsunami je na mareografskoj postaji u Splitu uzrokovao raspon morske razine od oko 7 cm (Orlić i sur., 2012).

Slika 2. Povijesni tsunamiji u Jadranskom moru. Brojevi označavaju intenzitet tsunamija u stupnjevima Sieberg-Ambraseysove ljestvice. Preuzeto iz Pasarić i sur. (2012).

Console, R., Di Giovambattista, R., Favali, P., Presgrave, B. W., & Smriglio, G. (1993). Seismicity of the Adriatic microplate. Tectonophysics, 218(4), 343-354.

Herak, D., Herak, M., Prelogović, E., Markušić, S., & Markulin, Ž. (2005). Jabuka island (central Adriatic Sea) earthquakes of 2003. Tectonophysics, 398(3-4), 167-180.

Orlić, M., Pasarić, M., Herak, M. (2012) Gibanje u moru povezano s makarskim potresom od 11. siječnja 1962. godine. Makarsko primorje danas (str. 253-263). Mustapić, M., Hrstić, I. (Ur.). Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.

Pasarić, M., Brizuela, B., Graziani, L., Maramai, A. i Orlić, M. (2012.), Historical tsunamis in the Adriatic Sea, Natural Hazards, 61 (2): 281-316.

 

Tekst su pripremile dr.sc. Marija Mustać i Helena Latečki, mag. phys.-geophys.