Predavanje 9.2.2015. u 13:15h

SAŽETAK: Konvencionalni klimatski modeli pokazuju da intenzitet ekstremne oborine raste s porastom temperature. Općenito se prihvaća da dnevna ekstremna oborina raste s porastom temerature stopom od 6-7%/1K, što je konzistentno s Clausius-Clapeyronovom relacijom. Međutim, nedavna istraživanja su pokazala da kratkoročni (tj. satni) ekstremi oborine rastu stopom od 14%/1K, što je dvostruko više od očekivanog prema Clausius-Clapeyronovoj relaciji (tzv. super-adijabatsko skaliranje). Zbog grube horizontalne rezolucije i potrebe za parametrizacijom konvekcije (tj. grmljavine i pljuskova), konvencionalni klimatski modeli nisu pogodni za procjenu ekstremne oborine.

S ciljem istraživanja razlika između parametrizirane i eksplicitne konvekcije u projekcijama buduće klime, u ovom radu je korišten COSMO model na dvije različite horizontalne rezolucije. Simulacija s horizontalnom rezolucijom 12 km koristi parametrizaciju konvekcije (eng. convection-parametrizing model, CPM), dok simulacija s rezolucijom 2.2 km eksplicitno rjesava konvekciju (eng. convection-resolving model, CRM). CRM model simulira klimu nad područjem koje pokriva Alpe i okolicu (domena modela je 1100 km x 1100 km). Validacija ERA-Interim izvedenih simulacija pokazuje da CRM model znatno poboljšava simulaciju dnevnog ciklusa oborine i satnih ekstrema. Nadalje, CRM model reproducira motreno super-adijabatsko skaliranje oborine s temperaturom. Simulacije klimatskih promjena dobivene su dinamičkom prilagodbom podataka globalnog klimatskog modela MPI-ESM-LR za kontrolni/sadašnji (1991-2000) i budući period (2081-2090). Konzistentno s prijašnjim istraživanjem, oba modela pokazuju značajno smanjenje srednje ljetne oborine. Međutim, za razliku od prijašnjih studija, CRM model pokazuje da i dnevna i satna ekstremna oborina asimptotski rastu u skladu s Clausius-Clapeyronovom relacijom. Iako razlike u odnosu na ranije studije mogu biti zbog različitih modela ili različitih domena, u ovom seminaru će biti pokazano da je nekonzistentno ekstrapolirati sadašnje super-adijabatsko skaliranje u svrhu dobivanja klimatskih promjena ekstremne oborine. Primjenjivost Clausius-Clapeyronovog skaliranja preko cijelog vremenskog spektra oborine je potencijalno koristan rezultat za prilagodbu na klimatske promjene.