Geofizički seminar 06.07.2017. u 15:15

Od samih početaka numeričkog modeliranja atmosfere sredinom prošlog stoljeća, ljudi su bili svjesni pogrešaka i ograničenja koje takav pristup donosi. Pogreške imamo u mjerenjima, jednadžbama, pretpostavkama modela itd. Ozbiljnost tog problema upotpunjena je Lorenzovim „otkrićem“ kaosa u ranim 60-im godinama prošlog stoljeća. Kaos vodi, uz pogreške u početnim uvjetima, neizbježnom gubitku prediktabilnosti nakon nekog konačnog vremena – dva tjedna kako je procijenio Lorenz. Također, Lorenz je spoznao da se prediktabilnost atmosfere mijenja iz dana u dan te da je naša prognoza nekada pouzdana do 7 ili više dana unaprijed, a nekada do samo 3. Postavilo se pitanje može li se pouzdanost znati unaprijed? Odgovor na prethodna dva problema došla su u vidu ansambl prognoza. Ansambl prognoze vrsta su probabilističkih prognoza u kojima, uz jednu deterministučku prognozu, imamo i konačan broj perturbiranih prognoza. Perturbirati je potrebno sve izvore nesigurnosti, tj. pogrešaka (početni uvjeti, rubni uvjeti, model...). Ovdje ćemo se skoncenitrirati na perturbacije početnih uvjeta za koje su razvijene brojne metode. Glavna razlika među njima način je na koji se perturbacije početnih uvjeta odabiru. Metode će biti ukratko opisane te će biti dan pregled korištenih metoda u svjetskim meteorološkim centrima. Također, pokušat ćemo dati odgovor na pitanje postoji li najuspješnija metoda.