Geofizički seminar 23.11.2018. u 14:00 h

Suša je jedna od prirodnih nepogoda koje uzrokuju najveće štete u poljoprivredi, gospodarstvu i okolišu općenito. Kako bi se ublažile njene posljedice važno je razviti kvalitetan sustav za praćenje suše. Jedan od načina je korištenje indeksa za praćenje suše. U praksi se do sada najviše koristio standardizirani oborinski indeks (eng. Standardized Precipitation Index, SPI) kao univerzalan indeks za praćenje meteorološke suše po preporuci Svjetske meteorološke organizacije (WMO, 2012.). To je relativno jednostavan indeks koji koristi samo podatke o količini oborine i može se računati za različite vremenske skale (npr. za 1, 3, ... 24, ... mjeseca ). Premda je količina oborine najvažnija varijabla za ocjenu suše, na nju utječu i drugi parametri kao što su temperatura zraka, brzina vjetra i relativna vlaga, koji dodatno mogu pojačati ozbiljnost suše. Iz tog razloga su Vicente-Serrano i sur. (2010) predložili novi indeks suše sličan SPI-u, tzv. standardizirani indeks oborine i evapotranspiracije (eng. Stadardized Precipitation and Evapotranspiration Index, SPEI) koji se temelji na razlici količine oborine i potencijalne evapotranspiracije (PET) i prikladan je za detektiranje, praćenje i  istraživanje posljedica globalnog zatopljenja na sušne prilike. Budući da se temelji na vodnoj bilanci, usporediv je s Palmerovim indeksom suše (eng. self-calibrated Palmer drought severity index, sc-PDSI). Spomenuta tri indeksa za praćenje suše izračunata su i uspoređena za postaje s različitim klimatskim karakteristikama. Testirana je osjetljivost pojedinog indeksa na odabir metode za njihov izračun i vremenske skale, kao i na promjene temperature i količine oborine.