Geofizički seminar: Marijan Herak

SAŽETAK: Niz potresa u široj okolici Hrastovičke gore blizu Petrinje koji je počeo prethodnim potresom 28. prosinca 2020. (s glavnim potresom 29. prosinca 2020., Mw = 6.4) najbolje je instrumentalno zabilježen potresni niz u Hrvatskoj. Osim stalne mreže seizmoloških postaja, naknadne su potrese registrirali i seizmografi iz dvije privremene lokalne mreže čime je postignuta izvrsna prostorna pokrivenost, te su znatno smanjene nepouzdanosti lokacija potresnih žarišta.

Korištenjem više od 250.000 ručno očitanih nastupnih vremena pojedinih faza potresa na lokalnim postajama tijekom prvih šest mjeseci potresne serije, locirano je gotovo 14.000 potresa. Za lociranje je primijenjen Hyposearch algoritam prilagođen tako da tijekom nekoliko iteracija pri lociranju koristi prostorno varijabilne stanične korekcije čime se smanjuje utjecaj heterogenosti i anizotropije razdiobe brzina u unutrašnjosti Zemlje. Težine pojedinog podatka ovisile su o fazi, epicentralnoj udaljenosti, azimutalnoj pokrivenosti, te o odstupanju opaženog od teorijski izračunatog vremena nastupa promatrane faze. Konačne lokacije određene su kao srednjak 30 pokušaja uz korištenje različitih modela brzina i drugih kontrolnih programski parametara, čime je procijenjena i epistemička varijabilnost pojedine lokacije. Većina žarišta se nalazi unutar glavnog oblaka koncentriranog u blizini 20 km dugačkog uzročnog rasjeda glavnoga potresa, ali se znatan broj naknadnih potresa dogodio i na relativno udaljenim (do 50 km) manjim rasjedima. Vertikalni presjeci kroz žarišno područje omogućuju više ili manje pouzdanu identifikaciju pojedinih aktiviranih rasjeda.

Na temelju ručno očitanih smjerova prvih pomaka P-vala na lokalnim i regionalnim postajama izračunali smo i žarišne mehanizme za 75 potresa iz petrinjskoga niza. Približno polovina ih ukazuje na pretežno horizontalno rasjedanje na subvertikalnim rasjedima (strike-slip) kakvo je opaženo i za najveće potrese u seriji, dok su preostali uglavnom čisti reversni rasjedi.

Uz relativno jednostavan, ali realističan model potresnog izvora glavnog potresa, analiza promjene statičke napetosti na optimalno orijentiranim strike-slip i reversnim rasjedima, koja je bila uzrokovana pomacima rasjednih krila tijekom glavnog potresa, otkriva da su se naknadni potresi u velikoj većini dogodili tamo gdje je Coulombova napetost narasla, dok su u područjima karakteriziranima smanjenjem efektivne napetosti potresi bili vrlo rijetki. Razdioba pružanja takvih optimalno orijentiranih rasjeda u skladu je i s opaženim žarišnim mehanizmima.

Ostalo je još mnogo istraživačkih izazova, pogotovo kada se uključe podaci o potresnoj aktivnosti toga područja i nakon lipnja 2021. Nadamo se da bi koristeći napredne metode pronalaženja i lociranja brojnih neidentificiranih naknadnih potresa mogli pridonijeti pouzdanoj karakterizaciji većine rasjeda na kojima su se dogodili naknadni potresi, te tako dobro upoznati ovaj važan rasjedni sustav. Nadamo se i da bi detaljnije modeliranje vremenske i prostorne evolucije procesa rasjedanja glavnog potresa moglo doprinijeti boljem modeliranju transfera statičke napetosti na okolne manje rasjede. Veliki skup kvalitetnih podataka omogućit će i detaljne analize atenuacije, anizotropije, tomografska istraživanja građe kore... Naposljetku, valjat će i sve nove spoznaje uključiti u model seizmičnosti koji će biti podloga za sve buduće procjene potresne opasnosti u Hrvatskoj.