Zavod za fizičku geografiju Geografskog odsjeka PMF-a osnovan je 1997. godine kao jedan od tri nova zavoda u sklopu tadašnje reorganizacije Odsjeka, provedenoj na stručnoj osnovi. Ovim je činom fizička (prirodna) geografija u poslijeratno doba ponovno institucionalizirana (podrobnije vidi: povijesni pregled).

Institucionalizacija fizičke geografije dovela je pak do povoljne povratne sprege jer je Zavod za fizičku geografiju utjecao na daljnje unaprijeđenje znanstvenoga rada u fizičkoj geografiji. Zamjetan je razvoj primijenjenih istraživanja u svim disciplinama fizičke geografije. Glede rada na projektima, djelatnici Zavoda nastavili su s radoma na dosadašnjim projektima, ali ubrzo otvorili i neke nove projekte. Danas se u Zavodu obavljaju strukturno-geomorfološka istraživanja, geomorfološka istraživanja krša te glacijalnog, obalnog, dolinskog i padinskog reljefa, hidrogeografska, geoekološka i klimatološka istraživanja.

Razvoj fizičke geografije, a time i Zavoda, dijelom je povezan i s bolonjskim procesom. Naime, PMF je već krajem 1990-ih uveo ECTS bodovanje, a 2005. godine uveden je novi (bolonjski) sustav studiranja. U sklopu toga na Odsjeku su pokrenuti dugo očekivani istraživački studiji geografije. Pokretanje istraživačkih studija značilo je i znatan poticaj na znanstvenome polju. Među istraživačkim studijima, uveden je diplomski sveučilišni studij geografije gdje je, kao jedno od četiri usmjerenja, pokrenuto usmjerenje Fizička geografija s geoekologijom, s kvotom od 20 studenata.

Fizičkogeografsko studijsko usmjerenje na diplomskoj razini zahtijevalo je znatan angažman djelatnika Zavoda, ali i vanjskih suradnika, jer su pokrenuti neki novi fizičkogeografski predmeti, a osobito je proširena ponuda izbornih predmeta. Zamjetan napredak ostvaren je na implementaciji sve izraženijeg ekološkoga pristupa u prirodnogeografskim predmetima, te na razvoju primijenjenih sadržaja. Provedena inovacija nastavnoga programa povratno se odrazila i na znanstvenom planu, unatoč objektivnom nedostatku kadrova, prostora i opreme.

Unatoč prostornim problemima, uz podršku svih djelatnika Odsjeka, dogovoreno je izdvajanje jedne prostorije na Odsjeku koja će služiti kao fizičkogeografski laboratorij. U tom pogledu važna zadaća Zavoda za fizičku geografiju je postupna nabavka znanstveno-istraživačke opreme.

Predstojnici Zavoda za fizičku geografiju:

Prof. dr. sc. Andrija Bognar (1997./98. - 2001./02.),
Doc. dr. Danijel Orešić (2002./03. - 2005./06.),
Prof. dr. Anita Filipčić (2006./07. - 2007./08.),
Prof. dr. sc. Sanja Faivre (2008./09.- 2011./12.),
Doc. dr. sc. Neven Bočić (2012./13. -  2013./14.),
Izv. prof. dr. sc. Nenad Buzjak (2014./15.-2017./18.),
Izv. prof. dr. sc. Danijel Orešić (2017./18.-2018./19.),
Izv. prof. dr. sc. Anita Filipčić (2019./20.-

NASTAVNICI I ASISTENTI ZAVODA ZA FIZIČKU GEOGRAFIJU

Nastavno osoblje

Prof. dr sc. Sanja Faivre

U svom je znanstvenom radu usmjerena na geomorfologiju – strukturnu geomorfologiju, geomorfologiju krša te na geomorfologiju obala. Osobito se bavi pitanjima promjene morske razine u posljednjih 2000 godina. . Sudjelovala je u više međunarodnih i domaćih znanstvenih projekata te na brojnim znanstvenim skupovima.

Izv. prof. dr. sc. Anita Filipčić

U znanstvenom i stručnom radu usmjerena je na klimatologiju. Istražuje različite aspekte klime Hrvatske, uključujući i paleogeografske odnose povezane s promjenama morske razine. Najzastupljenija su joj istraživanja iz urbane klimatologije i klimatske regionalizacije. U skladu sa sve  izraženijim trendovima u svjetskoj klimatologiji istražuje recentne klimatske promjene u Hrvatskoj i njihovo značenje u geoprostoru. [link na osobne stranice]

Izv. prof. dr. sc. Danijel Orešić

U znanstvenom radu je usmjeren na hidrogeografiju, a najviše istražuje na području primijenjene hidrogeografije, odnosno geografske analize upravljanja vodnim resursima. Na polju fizičke geografije još je pisao o hidromorfometrijskim temama i klimatološkim temama bliskim hidrogeografiji. Povremeni radovi društvenogeografske tematike.

Izv. prof. dr. sc. Nenad Buzjak

U svom je znanstvenom radu usmjeren na geomorfologiju, speleologiju, geoekologiju i zaštitu prirode. Sudjelovao je u brojnim znanstvenim i stručnim projektima prvenstveno u krškim područjima Hrvatske i to s područja geomorfologije i hidrografije krša, speleologije i klimatologije.  

Doc. dr. sc. Neven Bočić

Glavni istraživački interesi u znanstvenom radu usmjereni su mu na geomorfologiju, a posebno na speleologiju, geomorfologiju krša,  primijenjenu geomorfologiju te zaštitu geobaštine. Radi na raznim stručnim i znanstvenim projektima te sudjeluje na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim i stručnim skupovima.

Znanstveni novaci-asistenti  

Dr. sc. Mladen Maradin 

U znanstvenom je radu usmjeren na klimatološke teme. Glavni predmet interesa su mu padaline, odnosno geografsko značenje varijabilnosti i promjene količine padalina.

Dr. sc. Ivan Čanjevac

U znanstvenom radu je usmjeren na hidrogeografiju, odnosno geografsko istraživanje voda na kopnu. Usmjeren je na istraživanje režima tekućica i problematiku vodoopskrbe.

ZNANSTVENI RAD ZAVODA ZA FIZIČKU GEOGRAFIJU

Znanstveni rad Zavoda za fizičku geografiju odvija se ponajprije putem projekata financiranih od strane Ministarstva za znanosti, obrazovanje i šport (MZOŠ; http://zprojekti.mzos.hr ).
(Podrobnije o razvoju fizičkogeografskih istraživanja prije osnivanja Zavoda vidi: povijesni pregled)

Aktualni projekti MZOŠ-a:

Geomorfološka i geoekološka istraživanja krša RH

od 2007., šifra 119-1191306-1305, glavni istraživač: prof. dr. Sanja Faivre

Projekt se bavi istraživanjem utjecaja geološke strukture na nastanak i razvoj krških reljefnih oblika, te povezivanjem geomorfoloških oblika na površini sa strukturnim odnosima unutar pojedinih speleoloških objekata. Naglasak je dat na razradi postojećih i novih strukturno-geomorfoloških metoda u GIS okružju. Osim toga cilj je uz pomoć geomorfoloških, arheoloških i bioloških markera doći do podataka o promjeni morske razine tj. objasniti uzroke koji su do tih promjena doveli u posljednjih 2000 godina, te potom razdvojiti vrijednosti neotektonskih pomaka od izostatičko-eustatičke komponente. Važan cilj je također određivanje apsolutnog i relativnog iznosa krške denudacije (korozije) na odabranim područjima. Ujedno se na istim lokacijama (osobito u ponikvama) obavljaju mikroklimatska mjerenja, analize tla i biljnog sastava. Mikroklimatska mjerenja obavljaju se i u špiljama i jamama. Krajnji je cilj kreiranje geomorfološke i geoekološke baze podataka u GIS okruženju.

Od 2010. godine u okviru projekta Geomorfološka i geoekološka istraživanja krša RH obavljaju se i sustavna speleoronilačka, geomorfološka i hidrološka istraživanja odabranih vrela u hrvatskom kršu radi mjerenja intenziteta krške denudacije što je posebno sufinancirano od strane Hrvatskih voda.

Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske

od 2007., šifra 119-0000000-1299, glavni istraživač: doc. dr. Nenad Buzjak (od 2010.),
prije: prof. dr. Andrija Bognar (2007. - 2010. )

Na ovom projektu se obavlja geomorfološko kartiranje za potrebe izrade geomorfološke baze podataka u GIS okruženju i izrađuju geomorfološke karte područja Hrvatske u mjerilu 1:100.000. Sve izrađene geomorfološke karte sadrže morfografske, morfometrijske, morfogenetske i morfokronološke podatke. Digitalne analize prostornih podataka o reljefu te izrada konačnih karata obavlja se s pomoću GIS alata. Godine 2011. završena je pregledna geomorfološka karta Hrvatske u mjerilu 1:500.000. Na temelju tih istraživanja provedena je detaljna geomorfološka regionalizacija Hrvatske do razine subgeomorfoloških regija. Velika se pažnja također, posvećuje geoekološkom vrednovanju reljefa te zaštiti vrijednih reljefnih oblika i geomorfoloških procesa kao elemenata georaznolikosti i geobaštine.

Ostali aktualni projekti:

Istraživanje regionalnih promjena okoliša na krškim lokalitetima s posebnim naglaskom na recentne procese
U okviru ovog bilateralnog hrvatsko-mađarskog projekta istraživana su geokemijska obilježja i geomorfološki utjecaj leda u speleološkim objektima te utjecaj promjena u okolišu na špiljsku morfologiju i sedimente.

Arhiva projekata MZOŠ-a:

Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske
1991. - 1995., šifra 1-10-062, glavni istraživač: prof. dr. Andrija Bognar

Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske
1996. - 2002., šifra 119352, glavni istraživač: prof. dr. Andrija Bognar

Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske
2002. - 2006., šifra 0119552, glavni istraživač: prof. dr. Andrija Bognar

Utjecaj klimatskih promjena na socijalnogeografske elemente u Hrvatskoj
2008. - 2010., 119-0000000-3422, glavni istraživač: prof. dr. Anita Filipčić

POVIJESNI PREGLED

Institucionalizacija prirodne geografije

Iako je današnje ustrojstvo Geografskog odsjeka na zavode razmjerno novijega datuma može se reći da Zavod za fizičku geografiju ima svoje naslijeđe još od prije Drugog svjetskog rata. Naime, još je davne 1927. godine prof. dr. Artur Gavazzi osnovao zasebni Institut za fizičku geografiju, tako da od tada pa do početka drugog svjetskog rata na Sveučilištu u Zagrebu postoje dvije geografske ustanove različita usmjerenja: Geografski zavod pod vodstvom prof. dr. Milana Šenoe koji se bavio društvenom geografijom te Institut za fizičku geografiju koji se bavio uglavnom klimatologijom i hidrografijom. Prof. dr. A. Gavazzija je na čelu Instituta za fizičku geografiju godine 1940. naslijedio doc. dr. Otto Oppitz. Valja istaći da je prof.dr. Artur Gavazzi za vrijeme službovanja u Ljubljani (1920.-1927.) osnovao i uredio tamošnji Geografski zavod i Zavod za meteorologiju i geodinamiku sa seizmološkom stanicom.

Prve prostorije Geografskoga zavoda nalazile su se u zgradi današnjega Rektorata. Nakon što je osnovan, Institut za fizičku geografiju tamo je raspolagao s dvije sobe u suterenu, jednom za profesora i drugom za biblioteku i demonstratore. U suterenu se koriste jednom predavaonicom. Preseljenjem u novu zgradu na Marulićevu trgu 19/II, Geografski zavod dobio je pet, a Institut za fizičku geografiju dvije prostorije. Obje su ustanove imale jednu zajedničku predavaonicu.

Nakon Drugog svjetskog rata ovakva struktura je ukinuta te se 1946. godine osniva jedinstven Geografski institut, koji od 1947. djeluje u okviru novoosnovanoga Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta. Dakle od te godine je geografija priključena fakultetskoj zajednici prirodnih znanosti, što je doprinijelo daljnjem razvoju fizičkogeografskih istraživanja. Od 1961. godine dotadašnji Geografski institut postaje Geografski zavod, dok je 1964. godine za znanstveni rad osnovan zaseban Geografski institut koji od 1968. do svojega ukidanja 1975. godine djeluje pod imenom Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu. U sklopu Instituta radilo se ponajprije na društvenogeografskim istraživanjima, ali su i fizički geografi dali svoje doprinose, posebno na općim projektima poput prve obuhvatne Geografije Hrvatske.

Geografski zavod 1987. godine mijenja ime u Geografski odjel, a 1994. godine u Geografski odsjek.

Podjela na zavode iz 1987. godine više je rezultat specifičnih odnosa unutar tadašnjega Geografskoga odjela nego stručno utemeljene potrebe, pa se to zrcali i u nazivima dvaju novonastalih zavoda: Zavod za geografiju i Zavod za geografiju i prostorno uređenje.

Demokratskim promjenama u Hrvatskoj nakon 1990. godine i hrvatska geografija ponovno se našla na značajnoj prekretnici. Otvaraju se novi zadaci i ciljevi, nove mogućnosti i potrebe, kako znanstvenog geografskog istraživanja, tako i na području geografskog obrazovanja. U sklopu tih procesa došlo je i do reorganizacije Geografskoga odjela na zdravim principima. Na temelju strukture geografske znanosti Geografski odsjek je od 1997. godine ustrojen na tri zavoda: Zavod za fizičku geografiju, Zavod za socijalnu geografiju i Zavod za regionalnu geografiju i metodiku.

Znanstveni rad u fizičkoj geografiji prije osnivanja Zavoda za fizičku geografiju

Petar Matković, član i tajnik JAZU i najzaslužniji u osnivanju katedre za geografiju na Sveučilištu u Zagrebu (1883.) i njezin prvi profesor uglavnom se bavio historijskom geografijom i kartografijom, no napisao je nekoliko radova iz područja orografije i hipsometrije naših krajeva. Prve zapaženije radove iz fizičke geografije objavio je njegov nasljednik, prof. dr. Hinko Hranilović, pišući uglavnom o geomorfologiji krša. Hinko Hranilović i Dragutin Hirc pokrenuli su u više knjiga Zemljopis Hrvatske, a u to doba D. Hirc je uredo utjecajno i obimno djelo Prirodni zemljopis Hrvatske (1905.). Njegov nasljednik, prof. dr. Milan Šenoa, bavio se društvenom geografijom, iako je zanimljivo da je nakon habilitacije 1897. izabran za honorarnog docenta oceanografije prije no što je 1910. godine postao redovnim docentom za regionalnu geografiju.

U prijeratnom razdoblju sustavniji rad na prirodnogeografskim istraživanjima počeo je osnivanjem Instituta za fizičku geografiju (1927. - 1945.). Svojim radom istaknuli su se njegovi profesori, A. Gavazzi i O. Oppitz. Prof. dr. Artur Gavazzi uglavnom se bavio klimatologijom i hidrografijom, ali i geomorfologijom. Kao član Geološkog povjerenstva za Hrvatsku i Slavoniju započeo je sustavno istraživanje sile teže u Hrvatskoj i Slavoniji. Bio je redovni član JAZU. Pokretač je najstarijeg geografskog znanstvenoga časopisa Hrvatskog geografskog glasnika. Prof. dr. Otto Oppitz bavio se geomorfologijom, klimatologijom i oceanografijom.

U poslijeratnom razdoblju ukinuti su zavodi, no svojim se radovima iz fizičke geografije iznimno istaknuo prof. dr. Josip Roglić (1906.-1987.), nastavljajući i značajno unaprijedivši istraživanje krša, a posebice se bavio geomorfološkom evolucijom. Započeo je i izdavanje znanstvenog časopisa Radovi (od 1958., od 1992. pod imenom Acta Geographica Croatica). Bio je član JAZU, član Njemačke akademije prirodnih znanosti Leopoldine i počasni doktor Sveučilišta u Dijonu.

Razvoj geografije na PMF-u dovodi i do sve većeg broja sveučilišnih nastavnika, a i do usmjerenosti pojedinih djelatnika na pojedine geografske discipline. Znanstveni se rad razgranao i sadržajno obogatio. U radu na razvoju fizičke geografije istaknuli su se prof. dr. Josip Riđanović, prof. dr. Tomislav Šegota i prof. dr. Andrija Bognar.

Prof. dr. sc. Josip Riđanović (1929.-2009.) zaslužan je za ustroj i razvoj hidrogeografije i geografije mora u hrvatskom visokom školstvu. Bavio se općom i teorijskom hidrogeografijom i prirodnim obilježjima hrvatskoga Jadrana, a vrijedne radove objavio je i iz klimageomorfologije, na početku svoje karijere. Bio je stipendist Humboldtove zaklade, te je ostvario plodnu suradnju s njemačkim geografima i često je bio na studijskim boravcima na njemačkim sveučilištima. Autor je sveučilišnog udžbenika Hidrogeografija i objavio je 70-ak znanstvenih radova.

Prof. dr. Tomislav Šegota znatno je unaprijedio klimatologiju u sklopu fizičke geografije, a bavio se ponajprije teorijom klimatskih promjena, promjenama morske razine i klimom gradova, ali i regionalnom geografijom. Prvi je na temelju radiokarbonskih uzoraka utvrdio položaj razine Jadranskog mora u maksimumu Würma. Objavio je obuhvatan sveučilišni udžbenik Klimatologija za geografe. Uz to, objavio je još dva sveučilišna udžbenika (Geografija Južne Europe, Geografija Australije i Oceanije) i sveučilišnu skriptu Klimatska diferencijacija prostora. Dobitnik je nagrada "Ruđer Bošković" za znanstveni rad i "Federik Grisogono" za promicanje geografije u znanosti. Član je suradnik HAZU.

Prof. dr. Andrija Bognar nastavio je prvenstveno istraživati reljef te znatno unaprijedio hrvatsku geomorfologiju. Posebno treba naglasiti važnost njegovih radova posvećenih istraživanju lesa Panonskog i Jadranskog bazena. Predavao je i razvio brojne kolegije: Geomorfologiju, Aplikativnu geomorfologiju i geomorfološko kartiranje, Geoekologiju i Geoznanstvene osnove zaštite okoliša. Kao gost – profesor predavao je u Mađarskoj, Sloveniji, BiH i SAD. Od 1985. do 2010. voditelj je projekta Geomorfološko kartiranje RH. Objavio je preko 150 znanstvenih radova, sudjelovao u više međunarodnih istraživačkih ekspedicija i boravio na studijskim boravcima u mnogim državama svijeta za što mu je Mađarsko geografsko društvo dodijelilo spomen medalju 2006 godine. Dobitnik je nagrade "Federik Grisogono" za promicanje geografije u znanosti. Član je Mađarske akademije znanosti.