BORNA ŠARIĆ obrana doktorskog rada

Ova studija je osmišljena kako bi procijenili utjecaj oksidativnog stresa na extrapituitarnu sekreciju hormona rasta (GH) u oku, kao i analizirali međuovisnost razina produkcije očnog i serumskog GH u normalnim i uvjetima hipoksije. Ispitanici koji su predstavljali model oksidativnog stresa su 32 pacijenata s razvijenom proliferativnom dijabetičkom retinopatijom (PDR) i bili su liječeni kirurški pars plana vitrektomija (PPV). 49 pacijenata, ne-dijabetičara u kontrolnoj skupini (K) su izabrani između onih koji nisu patili od metaboličke bolesti, a ipak su morali biti operirani zbog drugih očnih bolesti. Uzorci vitreusa uzimani su tijekom PPV kirurškog zahvata, a istovremeno je uzeta i krv iz kubitalne vene. Mjerenja GH vrijednosti u serumu i vitreusu provedena su testom elektrokemijske luminiscencije (ECLIA). Procjena oksidativnog stresa izvedena je mjerenjem produkata uznapredovale oksidacije proteina (AOPP) i lipidne peroksidacije (LPO) pomoću testa enzimski vezane imunoabsorpcije (ELISA) u serumu i vitreusu. Serumske vrijednosti AOPP su bile značajno više nego vitrealne u obje skupine (p <0,001 za svaku skupinu), a za LPO samo u PDR skupini (p <0,001). Postoji značajna pozitivna korelacija između serumskih i vitrealnih vrijednosti LPO u skupini dijabetičara (r = 0,909, p <0,001).Vrijednosti GH u obije skupine značajno su veće u serumu, nego vitreusu (p <0,001). Usporedbom vrijednosti GH u serumu između kontrolne i PDR skupine, značajno više vrijednosti su pronađene kod dijabetičara (p = 0,012). Vitrealne vrijednosti GH izmjerene u obje skupine su slične, nešto više u dijabetičara. Rezultati našeg istraživanja su potvrdili postojanje sekrecije GH u oku i otkrili da je njegova produkcija u oku samostalna i neovisna o GH hipofize, a također je neovisna o utjecaju oksidativnog stresa.