Opcije pristupačnosti Pristupačnost

IVA KLARICA DOMJANOVIĆ – OBRANA DOKTORSKOG RADA

Naslov: Utjecaj polimorfizama gena za uridin-difosfo-glukuronil transferazu na interakcije lamotrigina i valproata (Influence of uridine diphosphate glucuronosyltransferase gene polymorphisms  on lamotrigine and valproate drug interactions)

 

Ponedjeljak, 14. svibnja 2018. godine u 14,00 sati u Biblioteci Zavoda za animalnu fiziologiju, Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Rooseveltov trg 6, Zagreb

Povjerenstvo za obranu imenovano je u sastavu:

Izv. prof. dr. sc. Nada Božina, MF Zagreb, KBC Zagreb

Izv. prof. dr. sc. Ana Galov, PMF Zagreb

Izv. prof. dr. sc. Lidija Bach Rojecky, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Zagreb

Zamjena: Prof. dr. sc. Dubravka Hranilović, PMF Zagreb

 

Mentor: Dr. sc. Mila Lovrić, viša znan. sur., KBC Zagreb, naslovni docent FBF Zagreb

 

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu polimorfizama nekih enzima UGT i CYP te transportera ABC u interindividualnoj varijabilnosti bioraspoloživosti lamotrigina i valproata. Uključeno je 205 pacijenata s dijagnosticiranom epilepsijom, podijeljenih u skupinu na monoterapiji lamotriginom (n=131) te skupinu na terapiji lamotriginom i valproatom (n=74). Koncentracija lamotrigina u serumu određena je metodom HPLC, dok je za koncentraciju valproične kiseline primijenjena enzim-imunokemijska metoda. Genotipizacija UGT2B7 -161C>T, UGT1A4 142T>G, UGT1A4 70C>A, ABCB1 1236C>T, ABCG2 421C>A, je provedena metodom PCR u stvarnom vremenu koristeći testove TaqMan®. Koncentracije lamotrigina, prilagođene prema dobi, spolu, indeku tjelesne mase, bile su oko 2,4 puta veće u pacijenata na politerapiji s valproatom. Nije dokazan ukupan učinak varijantnih alela UGT2B7 -161C>T, UGT1A4 142T>G i UGT1A4 70 C>A, ABCB1 1236C>T, CYP2C9*2, CYP2C9*3, CYP2C19*2 i CYP2C19*17 na koncentracije lamotrigina i vaproata. Uočena je značajna interakcija između alela ABCG2 421A u pacijenata na konkomitantnoj terapiji s lamotriginom i valproatom. Alel ABCG2 421A (vs. CC) povezan je sa 61% većom koncentracijom lamotrigina (P=0,019), dok je u pacijenata na monoterapiji lamotriginom alel 421A povezan s nešto manjom koncentracijom (vs. CC, P=0,085) ukazujući na značajnu razliku učinka alela ABCG2 421A ovisnu o primjenjenom lijeku (P=0,004). Koncentracije lamotrigina su značajno više u pacijenata na konkomitantnoj primjeni valproata bez obzira na genotip ABCG2 421C>A. Međutim taj utjecaj je dva puta veći u pacijenata nositelja alela ABCG2 421A (GMR=4,29) u odnosu na pacijente s genotipom 421CC (GMR=2,15).

Autor: Marija Bićanić
Popis obavijesti