MARTINA KUNŠTIĆ – OBRANA DOKTORSKOG RADA
Naslov: Mehanizmi djelovanja fenolnih kiselina na oksidacijski stres, polarizaciju makrofaga, angiogenezu i rast Ehrlichova ascitesnoga tumora
Petak, 16. ožujka 2018. godine u 12,00 sati u Vijećnici Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Rooseveltov trg 6, Zagreb
Povjerenstvo za obranu imenovano je u sastavu:
Izv. prof. dr. sc. Sandra Radić Brkanac, PMF Zagreb
Izv. prof. dr. sc. Domagoj Đikić PMF Zagreb
Dr. sc. Svjetlana Terzić, Hrvatski veterinarski institut Zagreb, naslovni docent PMF Zagreb
Zamjena: Izv. prof. dr. sc. Ivan Kosalec, Farmacetsko- biokemijski fakultet Zagreb
Mentor: Prof. dr. sc. Nada Oršolić, PMF Zagreb
Angiogeneza, proces nastanka krvožilja, zajedno s upalom ključna je za rast i metastaziranje raka. Novačenje makrofaga te produkcija citokina/kemokina, čimbenika rasta i proteolitičkih enzima je zajednička karakteristika upale, angiogeneze i raka, te važan cilj novog pristupa liječenja raka. Fenolne kiseline (galna, kafeinska i taninska kiselina) kao prirodne fitokemikalije i snažni antioksidansi pokazuju kemopreventivna i terapijska svojstva u liječenju raka. Istražili smo učinak fenolnih kiselina na rast tumora, angiogenezu, polarizaciju makrofaga i oksidacijski stres na modelu angiogeneze prouzročene ip unosom EAT stanica (2,5x106) u Swiss albino miša. Rezultati pokazuju da fenolne kiseline pokazuju imunostimulatorni, protuupalni, antiangiogeni i protutumorski učinak. Protutumorski učinak fenolnih kiselina temelji se na citotoksičnoj djelotvornosti M1 makrofaga, izravnoj inhibiciji rasta EAT stanica, inhibiciji čimbenika rasta krvožilnog endotela (VEGF) te rasta krvožilja u peritonealnoj šupljini miševa nositelja EAT. Fenolne kiseline kroz inhibiciju produkcije proangiogenih čimbenika, posebice VEGF čimbenika, metaloproteinaza 2 i 9 (MMP-2 i MMP-9) te aktivnosti ciklooksigenaze 2 (COX-2), inhibiraju proces angiogeneze, rast tumora i povećavaju preživljenje miševa nositelja EAT stanica. Antioksidativna sposobnost fenolnih sastavnica blokira pojavnost M2 tumoru pridruženih makrofaga (TAMs) i značajno inhibira tumorigenezu u mišjem modelu. Temeljem navedenog, inhibicija TAMs može biti učinkovita u liječenju tumora i drugih kroničnih bolesti povezanih s procesom angiogeneze.