Pozivamo vas na tradicionalno Božićno predavanje Kemijskog odsjeka Sveučilišta u Zagrebu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta koje će biti održano u srijedu, 17. prosinca 2025. godine u 11:00 h u predavaonici A1 (zgrada Kemijskog odsjeka).

Ovogodišnje predavanje održat će prof. dr. sc. Vladimir Stilinović na temu:

Alan Lindsay Mackay – zadnji veliki generalist strukturne kemije

Prije predavanja bit će dodijeljene Godišnje nagrade za izvrsnost u publiciranju te Godišnja nagrada za znanstvenu produktivnost, a nakon predavanja pozivamo vas na domjenak.

Radujemo se vašem dolasku i ugodnom druženju u blagdanskom ozračju!

Godine 2011. Nobelova nagrada za kemiju dodijeljena je Danu Shechtmanu za otkriće kvazikristalâ.¹ Nagradu je primio gotovo puna tri desetljeća nakon otkrića brzo kaljene slitine aluminija i mangana legure čiji su kristaliti difraktirali ekentronski snop dajući difrakcijske slike kristalografski 'zabranjene' simetrije desetog reda – simetrije koja je nemoguća u (trodimenzijskim) periodičnim strukturama.² To je otkriće bilo toliko šokantno da je Shechtmanu trebalo gotovo dvije godine da konačno uspije objaviti rad o njemu i više od desetljeća da najglasniji kritičari zamuknu, bilo jer su napokon bili uvjereni sve većom količinom dokazâ o stvarnosti postojanja aperiodičnih kristala, bilo preminuvši. Shechtmanovo otkriće kvazikristala, kao i njihov opis kao kvaziperiodičnih struktura, dovelo je do značajne promjene u onome što se smatralo 'kristalom' (uključujući promjenu IUCr-ove definicije pojma 'kristal' 1992. godine³), te se često opisuje kao (možda čak i najveća) promjena paradigme u kristalografiji. Međutim, dok je većina kristalografskog svijeta „bila potpuno nespremna za otkriće Dana Shechtmana da takve aperiodične zvijeri zapravo mogu postojati i u čvrstom agregacijskom stanju“,⁴ nekm je kristalografima 'paradigma bila promijenjena' davno prije. U lipnju 1975., na konferenciji Jugoslavenskog centra za kristalografiju, Alan Lindsay Mackay održao je predavanje pod naslovom „Generalised Crystallography“⁵ u kojem je pozvao kristalografe da se ne koncentriraju isključivo na periodične strukture, već da se usmjere na istraživanje i razumijevanje svih oblika organizirane materije, bez obzira na njezinu periodičnost. Nadalje, izričito je spomenuo mogućnost da organizirana materija usvoji (aperiodičnu) konfiguraciju koja pokazuje petostruku simetriju. Rad temeljen na ovom predavanju objavljen je kao dio Zbornika radova Jugoslavenskog centra za kristalografiju, što ga čini prvim objavljenim radom koji je najavio mogućnost simetrije petog reda u strukturi krutina. Time Mackayev interes za tu temu nije okončao – saznavši za dva kvaziperiodična popločavanja ravnine koje je razvio Roger Penrose, pokazao je da kvaziperiodični uzorak ima diskretni difrakcijski uzorak, a u slučaju Penroseovog popločavanja (koje može imati egzaktnu, a u prosjeku ima približnu simetriju petog reda), difrakcijski uzorak će pokazivati simetriju desetog reda. Stoga je Mackay prilično točno predvidio ne samo postojanje, već i strukturu kvazikristala (kako ih danas razumijemo) znatno prije njihovog otkrića. 

Allan Mackay preminuo je u veljači ove godine u dobi od 98 godina. Ovo predavanje bit će posvećeno sjećanju na jednoga od najoriginalnijih znanstvenika koji su e bavili proučavanjem čvrstog stanja u XX. stoljeću.

1. Lidin, S. Scientific Background on the Nobel Prize in Chemistry 2011, The Discovery of Quasicrystals, The Royal Swedish Academy of Sciences, Stockholm, Sweden, 2011.

2. Shechtman, D.; Blech, I.; Gratias, D.; Cahn, J.W. (1984). Phys. Rev. Lett. 1984, 53 1951.

3. UCr: Report of the Executive Committee for 1991. Acta Cryst., 1992, A48, 928.

4. Nobel Prize in Chemistry 2011, Prize announcement https://www.nobelprize.org/prizes/chemistry/2011/ prize-announcement/ (accessed May 2025)

5. Mackay A.L. Izv. Jugosl. Centr. Krist , 1975, 10, 15.