Znanstvenici Biološkog odsjeka (dr. sc. Fran Rebrina, izv. prof. dr. sc. Andreja Brigić i doc. dr. sc. Josip Skejo) u surasnji s kolegom s Instituta Ruđer Bošković (Niko Kasalo, mag. biol. exp.) objavili su rad o funkcionalnoj morfologiji monaških skakavaca. Monaški skakavaci (Orthoptera: Tetrigidae) potporodice Scelimeninae filogenetski su, morfološki i ekološki izuzetno raznolika skupina rasprostranjena od I i JI Azije do Papue. Potporodici pripadaju i skakavci veslači (tribus Scelimenini) koji su poznati po plivanju i ronjenju. Potporodica sadrži dva tribusa s 19 rodova (120 vrsta), a ovo istraživanje ih je obuhvatilo 17 (54 vrste). Kombinirajući geometrijsku morfometriju i saznanja iz filogenije, potvrđeno je da je oblik tijela usko povezan i sa staništem i sa evolucijskom poviješću. Istraživanje pokazuje da je oblik pronotuma prilagođen ekološkoj niši koju monaški skakavci zauzimaju pa tako amfibijske vrste imaju hidroninamično tijelo pogodno za plivanje i ronjenje, dok su vrste koje obitavaju na kori drveća zdepastijeg oblika i gotovo su neuočljivi u okolišu.
Ovo je jedno od prvih istraživanja funkcionalne morfologije monaških skakavaca, a svakako je prvo koje morfologiju pronotuma stavlja u evolucijsko-ekološki kontekst. Iako su tetrigidi jedina porodica skakavaca kod koje sve vrste imaju produljen pronotum i reducirana prednja krila, čini se da upravo taj dugi pronotum koji potječe još od trijasa prije više od 200 milijuna godina poslužio kao egzaptacija za okupaciju raznolikih ekoloških niša i da upravo on predstavlja svojstvo koje je bilo pod selekcijom.
Rad je dostupam na poveznici: https://doi.org/10.1093/cz/zoae027