U radu je detaljno istražen utjecaj β-ciklodekstrina kao i njegovog hidroksipropiliranog, nasumično metiliranog te alkilsulfoniranog derivata na topljivost lijeka nabumetona u vodi te u simuliranim biorelevantnim medijima. Nabumeton s navedenim β-ciklodekstrinima tvori inkluzijske komplekse u vodenim otopinama, a kompleksiranje je istraženo fluorescencijskom spektroskopijom, izotermalnom titracijskom mikrokalorimetrijom, spektrometrijom masa visokog razlučivanja te 1D i 2D spektroskopijom NMR. Svi korišteni β-ciklodekstrini višestruko su povećavali topljivost nabumetona, s tim da je alkilsulfonirani derivat povećavao za čak 170 puta. Nedvojbeno je dokazano kako nabumeton s β-ciklodekstrinom i njegovim derivatima tvori inkluzijske komplekse u stehiometrijskom omjeru 1:1, a vrijednosti konstanti stabilnosti koje su izračunate korištenjem različitih tehnika i metoda pokazale su jako dobro međusobno slaganje. Simultano postojanje dviju različitih struktura inkluzijskog kompleksa s različitom orijentacijom nabumetona u šupljini β-ciklodekstrina po prvi je puta eksperimentalno dokazano na temelju detaljnih istraživanja spektroskopijom NMR čime su potvrđena ranija in silico istraživanja. Ovi rezultati temelj su sljedećih istraživanja kompleksiranja nabumetona s β-ciklodekstrinima u čvrstom stanju čime bi se potencijalno dobili novi terapijski oblici ovog lijeka s poboljšanim svojstvima.

Objavljeni rezultati dio su doktorske disertacije Davida Klarića. Istraživanje je provedeno u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost pod nazivom „Priprava, karakterizacija i biokompatibilnost novih supramolekulskih kompleksa lijek/ciklodekstrin i lijek/dekstrinske nanospužve s poboljšanim svojstvima“ (IP-2022-10-6033).