SANJA ŽALAC - OBRANA DOKTORSKOG RADA

Naslov:

Faunističke, taksonomske i ekološke značajke tulara (Insecta: Trichoptera) u izvorskim tipovima staništa

Faunistic, taxonomic and ecological features of caddisflies (Insecta, Trichoptera) in spring areas

Četvrtak, 19. siječnja 2023. godine u 12.00 sati

u dvorani 040, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, Svetošimunska cesta 23

Povjerenstvo za obranu imenovano je u sastavu:

Prof. dr. sc. Stjepan Krčmar, red. prof. u trajnom zvanju, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Izv. prof. dr. sc. Jasna Lajtner, PMF, Zagreb

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec, red. prof. u trajnom zvanju, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije

Zamjena: prof. dr. sc. Marija Špoljar, PMF, Zagreb

Mentor: prof. dr. sc. Mladen Kučinić, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Sažetak:

   Zbog stabilnosti okolišnih parametara kao i jedinstvenosti faune koja ih nastanjuje, izvore možemo gledati kao otoke (Cantonati i sur., 2006). Mnogi izvori predstavljaju stabilan okoliš jer održavaju skoro pa konstantne fizikalne i kemijske uvjete (Odum i Barrett, 1971), a mogu imati i vrlo heterogene supstrate, što rezultira većim bogatstvom mikrostaništa i posljedično vrsta organizama (Dumnicka i sur., 2007). Stabilnost stanišnih uvjeta, a ponajviše stabilnost temperature vode, smatra se najvažnijim razlogom varijabilnosti i raznolikosti vrsta u izvorskim tipovima staništa (Erman i Erman, 1995). U ovakvim staništima dominiraju vrste organizama koje preferiraju stalne okolišne uvjete, a često su netolerantni i na najmanje promjene ekoloških parametara staništa. Među njima vrlo važna komponenta je makrozoobentos.  Jedan od najzastupljenijih dijelova makrozoobentosa ovog tipa staništa su upravo tulari (Erman i Erman, 1995).

   Fauna tulara izvorskih područja na prostoru Hrvatske nikad nije sustavno istraživana (Cerjanec i sur., 2020; Kučinić, 2002; Kučinić i sur., 2020a; Marinković-Gospodnetić, 1971, 1979; Vučković i sur., 2016). Iako prostor Hrvatske obiluje izvorima, još uvijek ne postoji jedinstveni rad koji bi obuhvatio ukupnost faune tulara na tim lokacijama. Zanimljivost ovog tipa faune ogleda se u tome što, osim što u izvorima vladaju stabilni uvijeti, oni se ponašaju kao otoci, što je i omogućilo preživljavanje brojne faune na tim lokacijama u vrijeme glacijacija, a lokacije su se ponašale kao refugiji (Previšić i sur., 2014a). Upravo izoliranost, svojstvo refugija, ali i etologija tulara na izvorima su uzrokom brojnosti endemske i rijetke faune (Marinković-Gospodnetić, 1979; Previšić i sur., 2014a). Tri glavne metode kojima su dobiveni podaci o vrstama na izvorima za ovaj rad su: 1. Terensko istraživanje, 2. Obrada uzoraka u zbirci ˝Trichoptera NiP˝ i 3. Obrada literaturnih podataka. Na ovaj način nastojalo se dati što obuhvatniji faunistički prikaz faune tulara izvorskih područja Hrvatske.

Ciljevi ovog rada su:

• Obogatiti dosadašnje poznavanje faune tulara različitih tipova izvora na području mediteranske, panonsko-peripanonske i centralno-planinske regije Hrvatske, 
• Ispitati sličnost i raznolikost zajednica tulara različitih tipova izvora u Hrvatskoj,
• Utvrditi faunu emergencije (preobrazba iz ličinačkog u stadij odrasle jedinke, te prelazak iz vodenog na kopneni ekosustav),
• Utvrditi značajke životnog ciklusa vrsta Drusus croaticus Marinković-Gospodnetić, 1971 i Drusus septentrionis Marinković-Gospodnetić, 1976, 
• Opisati kukuljice vrsta Drusus croaticus i Drusus septentrionis,
• Opisati ličinku vrste Drusus schmidi Botosaneanu, 1960.

   Ovaj rad bi trebao dati cjelovitu sliku o fauni tulara koji nastanjuju izvorski tip staništa u Hrvatskoj.

   Temeljem dosadašnjih istraživanja i postavljenih ciljeva izvela sam hipoteze:

Na izvorima koji se razlikuju u geomorfološkim i geografskim karakteristikama postoji razlika u fauni tulara. Svi oni imaju emergencijske vrhunce u toplijem dijelu godine, tj. od proljeća do jeseni. Samo manji broj vrsta, zbog konstantne temperature vode u izvorima, emergira u zimskim mjesecima.  

Veličina izvora vrlo je važna značajka staništa. Na većim izvorima ima više različitih tipova mikrostaništa što omogućava da takve izvore nastanjuje veći broj vrsta koje imaju različite zahtjeve prema staništu.

Istraživanjem životnog ciklusa dviju izvorskih vrsta Drusus croaticus i Drusus septentrionis potvrdit će se njihov jednogodišnji životni ciklus.

Opisat će se pupe vrsta Drusus croaticus i Drusus septentrionis te ličinka vrste Drusus schmidi.