Objavljeni rad opisuje zanimljive rezultate iz područja kristalnog inženjerstva o predviđanju primarnih supramolekulskih motiva u odabranim metalo-organskim sustavima. Pretpostavke o međusobnoj povezanosti metalo-organskih molekulskih vrsta izvedene na temelju rezultata molekulskog modeliranja i obrade podataka dobivenih pretragom kristalografske baze uspješno su potvrđene eksperimentalnim rezultatima iz strukturne kemije. Istraživanje obuhvaća 2,4-pentandionatne i heksafluor-2,4-pentandionatne koordinacijske spojeve nikla(II), kobalta(II) i bakra(II) s pirimidinonskim i kinazolinonskim ligandima s karakterističnim amidnim fragmentom pogodnim za ostvarivanje supramolekulskih interakcija. Ustanovljeno je da najjači akceptori (amidni i pentandionatni kisikovi atomi) pokazuju značajnu selektivnost prema ostvarivanju vodikove veze s istim donornim atomom ukoliko je razlika između njihovih (dvaju akceptora) vrijednosti elektrostatskih potencijala dovoljno velika. Rezultati ukazuju da sama granična vrijednost na temelju koje se može pretpostaviti vjerojatnost nastanka ciljanog motiva znatnije ovisi o samoj supramolekulskoj funkcionalnosti nego o utjecaju korištenog metalnog središta, dimenzionalnosti građevne jedinice ili steričkim zahtjevima.

Ovo istraživanje ostvareno je u okviru projekta Engineering crystalline materials using metal complexes and non-covalent interactions (CRYSTIN, UIP-2013-11-1809) financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost.