Utvrđivanje terenske prohodnosti ili pokretljivosti vozila je kompleksan proces koji zahtjeva sveobuhvatan multidisciplinaran pristup. Pokretljivost vozila na zemljištu van cestovne infrastrukture izravno je ovisna o fizičko - geografskim značajkama odabranog područja i tehničkim mogućnostima vozila koje se po njemu kreće. Fizičko - geografski čimbenici koji izravno utječu na pokretljivost vozila su morfometrijski parametri i genetski tipovi reljefa, pedološka osnova, hidrografska mreža, meteorološke prilike i pokrov zemljišta. Najveći doprinos u dosadašnjim ostvarenim znanstvenim i tehničkim dostignućima u predmetnom području dala su daljinska i vojna istraživanja, odnosno znanstvenici iz područja strojarstva, pedologije, geografije i šumarstva. Obzirom na to da je sam koncept i pojam terenske pokretljivosti i prohodnosti najvažniji prilikom planiranja pokreta vojnih vozila, vojni aspekt i danas prevladava u znanstvenim radovima. U njemu su sadržana sva zasebna područja istraživanja koja su imala cilj ustvrditi pokretljivost vozila u terenskim uvjetima. Najveći broj radova fokusiran je na proučavanje sustava vozilo-tlo, odnosno na nosivost (mehanički otpor) podloge kojom se vozilo kreće. Nagib terena i pedološka podloga u interakciji sa padalinama čine najdinamičniju varijablu u cijelom sustavu. Slijede potom skupine autora koje su problematiku terenske prohodnosti vozila istražile na osnovu daljinskih istraživanja (satelitski, radarski i aerofotogrametrijski snimci) gdje su u istraživanjima koristile holistički i multidisciplinaran pristup. Pojavom GIS-a, te razvojem informatičke tehnologije autori u svojim radovima kontinuirano objavljuju brojne inačice modela prohodnosti, gdje modeliranje reljefa postaje neizostavan čimbenik. Kvaliteta korištenih modela reljefa prvenstveno je ovisila o kvaliteti ulaznih podataka koja su korištena u istraživanjima. Nakon vojnog područja, radovi iz područja šumarstva su najprisutniji. Treba istaknuti brojnu skupinu autora iz borealnih zemalja koji su posvetili svoja istraživanja modeliranju pokretljivosti šumskih vozila pri eksploataciji šumskih dobara u zimskim uvjetima. Sva trenutna istraživanja podržava GIS platforma kroz cjelokupni analitičko – sintetički proces. Prostorni podatci pretočeni u strukturirane geoprostorne proizvode koriste se tijekom procesa donošenja odluka u civilnim, humanitarnim i vojnim strukturama. GIS modelom i kartografskim prikazom odabranih geografskih jedinica unutar granica Republike Hrvatske na temelju postojećih prostornih podataka ustvrditi će se terenska prohodnost vozila.
Tijekom proteklih pedesetak godina regulacijskim i hidrotehničkim radovima, značajno je degradirana morfologija vodotoka a time i prirodna poplavna područja. Provedenim radovima dio bivših poplavih područja je prenamijenjen u poljoprivredne površine dok je dio poplavnih područja kao što su šume, prirodne vlažne livade i močvare nasipima odvojene od vodotoka. U razvijenim zemljama svijeta zadnjih dvadesetak godina već se aktivno radi na restauraciji vodotoka i bivših poplavnih područja, dok u Hrvatskoj tek postoji inicijativa nevladinih udruga za takvim zahvatima. Glavni razlozi rehabilitacije poplavnih područja pokrenuti su s inicijativom o poboljšanju/oprirodnjavanju režima otjecanja vodotoka, poboljšanja ekološkog stanja površinskih voda, poboljšanja količinskog stanja podzemnih voda te smanjenja rizika od poplava uslijed ekstremnih hidroloških situacija i klimatskih promjena.
U prvom dijelu analizirana je terminologija iz literature koja je vezana za metodologiju o rehabilitaciji poplavnih područja, gdje se još navode pojmovi: revitalizacija, restauracija, konzervacija, remedijacija, renaturalizacija, poboljšanje stanja itd.
Za identifikaciju bivših poplavnih područja korištene su različite metode kao što su terenska istraživanja, geomorfološko kartiranje, analiza povijesnih karata te u posljednje vrijeme popularna je kombinacija primjene GIS-a i daljinskih istraživanja. Utvrđen je manji broj literature vezan za analizu i određivanje pogodnosti rehabilitacije poplavnih područja. Uočen je jaz između metodologije koja je rezultat kompleksnosti problema i pristupa radi li se o radovima koji su prvenstveno sagledani s biološkog, fizičko geografskog, šumarskog ili građevinarskog pristupa. Pristupi identifikaciji i analizi pogodnosti ujedno je povezan s količinom i kvalitetom dostupnih podloga koje se koriste kao ulazne varijable te specifičnosti samih područja.
S geografskog stajališta korišteni su slijedeći izvori podataka: 1. Karte: topografske, povijesne, tematske (geomorfološke, geološke, pedološke, šumarske, fitocenološke), korištenje zemljišta (Corine Land Cover itd.), 2. Daljinska istraživanja: Landsat i Sentinel snimke, 3. Digitalni modeli terena, 4. Ekološke klasifikacije zemljišta, 5. Hidrološki podaci.
Istraživanja su uglavnom rađena na velikim vodotocima dok rehabilitacija poplavnih područja uz manje vodotoke je slabije istražena.
Uz rehabilitaciju bivših poplavnih područja vezna je i inicijativa o integralnom upravljanju vodama s višenamjenskim korištenjem zemljišta kao što je povremeno plavljenje prirodnih vlažnih livada kao potpora u održivoj bioraznolikosti.
Analiza opremljenosti naselja centralnim funkcijama, neizostavan je korak bilo da se radi o analitičkim geografskim radovima koji za krajnji cilj imaju diferencijaciju prostora s obzirom na zadani faktor ili više njih (tipologija, klasterizacija, regionalizacija, itd.), ili o plansko-strateškim dokumentima koji na osnovu zastupljenosti ili izostanka pojedinih osnovnih funkcija donose planske mjere ili strateške odredbe prema prostornoj cjelini. Centralne funkcije obuhvaćaju skup djelatnosti u naselju, koje osim zadovoljavanja potreba vlastitog stanovništva, služe stanovništvu okolnih naselja, a zbog različitog stupnja koncentracije funkcija, u prostoru se formira hijerarhija naselja i njihova gravitacijska područja.
U radu se analizira opremljenost otočnih naselja centralnim funkcijama te ih se rangira prema stupnju centraliteta, s obzirom na (ne)zastupljenost temeljnih funkcija. Analitički skup čini 316 naselja na 47 naseljenih hrvatskih otoka (prema Popisu stanovništva 2011. godine), iz kojih su izuzeta tzv. statistički mrtva naselja, tj. ona koja su Popisom 2011. godine zabilježila 0 stanovnika, tako da je u konačnici analizirano 305 naselja. Centralne funkcije analizirane su prema šest osnovnih skupina (uprava, zdravstvo, obrazovanje, pošta i telekomunkacije, opskrba i financijsko poslovanje), a unutar pojedine skupine izdvojeni su pripadajući sadržaji, vodeći računa o njihovom hijerarhijskom stupnjevanju. Naselja su potom prema (ne)zastupljenosti pojedinih funkcija i sadržaja razvrstana unutar 5 skupina: naselja bez centraliteta, naselja s nedovoljnim centralitetom te naselja prvog, drugog i trećeg stupnja centraliteta. Analiza centralnih funkcija provedena je s obzirom na zastupljenost i prostornu distribuciju pojedine funkcije u prostoru istraživanja te s obzirom na opremljenost centralnim funkcijama pojedinog otoka.
S obzirom da su područje istraživanja otoci, koji predstavljaju fizičko-geografski zatvorene prostorne cjeline, na temelju zastupljenosti pojedinih funkcija, uočit će se pojedini prostorni i razvojni trendovi otoka. Glavni cilj rada je odrediti mrežu središnjih naselja te stupanj centraliteta otočnih naselja, neovisno o kopnenim centrima kojima otoci u određenoj mjeri funkcionalno gravitiraju.
U ranijim fazama ekonomske geografije naglasak je na lokaciji, značaju i funkciji tradicionalnih prostora potrošnje (Jakovčić & Spevec 2004). Fokus post-strukturalističkog smjera nove ekonomske geografije prebacuje se na proučavanje same potrošnje i ponašanja potrošača unutar promatranih prostora potrošnje (Goss 2004).
U ovom doktorskom radu naglasak istraživanja bit će na socijalnim i ekonomskim čimbenicima ponašanja potrošača, koji će biti uspoređeni kroz karakteristične prostore potrošnje u studiji slučaja industrije smrznute hrane.
Cilj rada je proučiti ponašanje potrošača s aspekta nabave svježe nasuprot smrznute hrane (povrće i voće) u tradicionalnim i alternativnim prostorima potrošnje. Ponašanje potrošača proučit će se s obzirom na dob, spol, obrazovanje, socioekonomski status i životni ciklus potrošača. Ispitat će se stavovi izrečeni o nabavci i koristima svježe hrane te usporediti sa stavovima i sklonosti kupnji smrznute hrane.
Radne hipoteze doktorskog rada glase: Česti posjetitelji tržnica te vlasnici vrtova sa svježom hranom biti će manje skloni i otvoreni za konzumaciju smrznute hrane; socioekonomski status te životni ciklus utiču na sklonost konzumaciji smrznute hrane.
U inozemstvu je komparacija tradicionalnih i alternativnih prostora potrošnje prilično razvijena npr. (Weltevreden & Rietbergen, 2007), dok je potrošnja smrznutog voća i povrća ćešće obrađivana izvan konteksta ekonomske geografije.
U Hrvatskoj postoje izvorni znanstveni radovi ponašanja potrošača svježeg povrća (Beti & Cerjak 2009; D. Kovačić 2005), voća (Cerjak 2013) u tradicionalnim prostorima potrošnje u gradu Zagrebu.
Istraživanja o stavovima potrošača vezanih uz svježu i smrznutu hranu napravljena su Longitudinalnim istraživanjem (Kesić & Rajh Piri 2006). Sklonost ka svježoj hrani naspram smrznutoj opada sa 6,1 (1997.) ka 5,7 (2006.) na Likertovoj skali od 1 do 7 (Kesić & Rajh Piri 2006) što predstavlja jasan trend promjene stavova o smrznutoj hrani.
Za alternativne prostore potrošnje (online prodaja), za prehrambene proizvode postoji tek preliminarno priopćenje (Knežević et al. 2015).
Fokus rada i prezentacije bit će na istraživanjima znanstvenika koji su se u svojim dosadašnjim istraživanjima bavili analizama u gradu Zagrebu.
Sukladno prethodno navedenom pregledu radova, ovaj rad donijet će doprinos znanosti na deficitarnom području istraživanja ponašanja potrošača u alternativnim prostorima potrošnje stavljenih u usporedbu s tradicionalnim prostorima potrošnje, primijenjeno u industriji proizvodnje i prerade smrznute hrane.
Ovaj rad nastojat će pružiti detaljni uvid u stanje istraživanja, dostignuća i aktualna pitanja s kojima se susreću brojni svjetski znanstvenici i stručnjaci koji se bave problematikom ponašanja turista u destinaciji, odnosno pristupa i metoda kojima se pritom koriste.
Ponašanje turista u destinaciji čini jednu od ključnih tema kojima se bave turistički stručnjaci diljem svijeta, svaki iz perspektive svog područja znanosti – ekonomije, sociologije, kulturne antropologije, geografije i mnogih drugih, doprinoseći tako razumijevanju fenomena turizma općenito. Turizam, kao djelatnost u čijoj se srži nalaze upravo ljudi i mjesta, neosporivo je povezan s geografijom u kojoj je istraživanje turističkog ponašanja donekle zanemareno.
Iz pregleda dosadašnjih istraživanja moguće je izdvojiti nekoliko tema ključnih za razumijevanje turističkog ponašanja s geografskog aspekta: faktori izbora destinacije/ motivacija turista, (prostorna) percepcija destinacije; iskustvo destinacije; obilježja kretanja turista između emitivnih i receptivnih područja, odnosno kretanja turista na prostoru same destinacije; demogeografska obilježja turista, zadovoljstvo turista destinacijom (fizičko- i društveno-geografska obilježja prostora, funkcije prostora, turistička atrakcijska osnova, turistička ponuda); razlike između stavova turista (prije putovanja; npr. stavovi prema okolišu ili održivosti) i njihova stvarnog ponašanja u destinaciji (za vrijeme putovanja); ekološki, ekonomski i socio-kulturni utjecaj turista na destinaciju; povezanost procesa turistifikacije/komodifikacije i ponašanja turista. Neki od ključnih faktora koji utječu na ponašanje turista u destinaciji jesu: prethodno iskustvo putovanja, dob spol, socioekonomski i obiteljski status, duljina boravka u destinaciji, prostorna distribucija atrakcija i smještaja, prometna dostupnost. Za istraživanje pojedinih tema koriste se različiti pristupi i metodologije; ankete, intervjui, promatranje sa sudjelovanjem, korištenje GPS-a, mobilnih aplikacija i turističkih fotografija sa zabilježenom lokacijom, a odabiru se sukladno paradigmi iz koje se polazi u istraživanje (pozitivizam, biheviorizam, strukturalizam, poststrukturalizam itd.). Svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke, stoga će jedan od ključnih ciljeva ovog rada biti njihova usporedba i kritički prikaz, s ciljem formiranja i isticanja vlastitog mišljenja o njima, odnosno izdvajanja najprikladnijeg pristupa i metode za pojedinu temu.
Definicija malog gospodarskog ribolova razlikuje se obzirom na prostorne značajke ribolovnog područja. Prema DCF-u (en. Data Collection Framework), okviru za prikupljanje podataka u ribarstvu u Europskog uniji, mali gospodarski ribolov (en. small scale fishery) grana je gospodarskog ribolova koji obuhvaća plovila u gospodarskom ribolovu dužine do 12 m. Karakterizira ga upotreba raznovrsnih, no pretežno pasivnih alata, namijenjenih velikom broju ciljanih vrsta, a ograničen je na unutarnje, rjeđe teritorijano more, te na ribolovna putovanja u trajanju od jednog dana. U literaturi se koristi i pojam „artisanal fishery“, vezan uz tradicionalno ribarenje i male kapacitete, dok ga neki autori izdvajaju kao zasebnu kategoriju (Faruggio, 2013). Prikazat će se različiti pristupi u definiranju malog gospodarskog ribolova te njihovi učinci na sustav upravljanja.
Prezentirat će se i metodološki pristupi u upravljanju malim gospodarskim ribolovom s generalnim pregledom istraživanja u svijetu, a s posebnim naglaskom na mali gospodarski ribolov na Mediteranu. Budući da je razvoj tehnologije u ribarstvu tijekom druge polovice 20. stoljeća uvjetovao ubrzano izlovljavanje, znanstvena literatura usmjerena je prvenstveno na metode očuvanja ribljeg fonda. Zadnjih 20ak godina, znanstvena promišljanja usmjeravaju se prema holističkom pristupu u razumijevanju sustava (Berkes et al., 2001; Caminas, 2013; Allison, Ellis,2001), a napori u istraživanjima usmjereni su na strukturu i dinamiku malog gospodarskog ribolova (Forcarda et al., 2009), promjenama u ribolovnim taktikama (Maynou, Recesens, Lombarte, 2011), a posebice, radi specifičnog sustava praćenja, na metode prikupljanja i obrade podataka u malom gospodarskom ribolovu (Martin, 2016). U recentnoj literaturi naglašava se važnost korištenja znanja samih ribara (Leopold et al., 2014), te se prezentiraju suvremene metode prikupljanja ekonomskih podataka (Iseghem et al, 2011; Scholz et. al, 2004).
Mali gospodarski ribolov u Hrvatskoj zauzima značajan dio flote, no u ekonomskom pogledu ima malu snagu. Ipak, neodvojivi je dio socio-kulturnog identiteta priobalnih i otočnih naselja. Ulaskom u Europsku uniju, raspravljeno je stanje hrvatskog ribolova (Matić-Skoko et. al, 2011), a u samim definicijama i sustavu upravljanja došlo je do značajnih promjena. Prikazat će se pregled promjena u metodologijama prikupljanja podataka, te će biti dan prikaz postojećeg stanja i mogućnosti za daljnje upravljanje, sukladno suvremenim znanstvenim dosezima.
Pristupačnost
