Preliminarni rezultati serije potresa kod Petrinje od 28. prosinca 2020. do 28. siječnja 2021.

Dana 28. prosinca 2020. godine u 6 sati i 28 minuta dogodio se jak potres magnitude 5.0 prema Richteru s epicentrom kod Petrinje. Isti dan, dogodili su se još jedan jak potres magnitude 4.7 u 7 sati i 49 minuta, jedan prilično jak potres magnitude 4.1 u 07 sati i 51 minutu te niz slabijih potresa. Ovi potresi bili su prethodni potresi najjačem udaru, razornom potresu koji se dogodio 29. prosinca 2020. godine u 12 sati i 19 minuta, magnitude 6.2 prema Richteru. Ovaj potres jedan je od dva najjača instrumentalno zabilježena potresa u Republici Hrvatskoj (od 1909. godine). Potres se osjetio diljem Hrvatske i u okolnim zemljama, a intenzitet u epicentru preliminarno je ocijenjen na VIII-IX stupnjeva EMS ljestvice (slika 1). Više o preliminarnim ocjenama intenziteta u drugim mjestima možete pročitati na ovoj poveznici.

Slika 1. Preliminarna karta intenziteta za potres 29. prosinca 2020. godine u 12 h 19 min.

Analizom zapisa akcelerografa na području Grada Zagreba dobivene su vrijednosti parametara koji definiraju jačinu potresne pobude. Ovi podaci vrlo su važni za procjenu seizmičkog hazarda te čine neizostavni dio inženjersko-seizmoloških analiza i građevinarskih analiza vezanih uz protupotresno projektiranje i gradnju. Vrijednosti maksimalne akceleracije tla na četiri postaje QUHS, QARH, QGAJ i QZAG usporedive su i ugrubo iznose 0.05 g za vertikalnu i 0.1 g za horizontalnu komponentu. Na postaji QKAS zabilježene su najveće vrijednosti maksimalne akceleracije tla (0.12 g na vertikalnoj komponenti i 0.25 g  na horizontalnoj komponenti), a na postaji QPTJ najmanje vrijednosti (0.02 g na vertikalnoj i 0.04 g na horizontalnoj komponenti).

Slika 2. Epicentri potresa kod Petrinje prikazani su crvenim kružnicama, dok su lokacije postaja operativne akcelerografske mreže na području Grada Zagreba označene crvenim trokutima.

Ovakve razlike u vrijednostima maksimalne akceleracije tla posljedica su utjecaja lokalnog tla i/ili topografije. Više o ovoj temi možete pročitati ovdje.

Utjecaj strukture tla nekog područja na rasprostiranje potresnih valova te efekte pojačanja i produljenja trešnje mogu se vidjeti i iz preliminarnih rezultata simulacije ovog potresa u repozitoriju ovdje. Simulacija je napravljena koristeći novi 3D model brzina i gustoća za područje središnje Hrvatske te pojednostavljeni točkasti model izvora potresa. Na simulaciji se može primijetiti kako seizmički valovi ostaju zarobljeni u mekšim sedimentnim naslagama u dolinama, između površine i čvrste stijenske mase u podlozi (npr. Zagreb) te stoga dolazi do produljujenja trajanja trešnje i povećanja amplitude valova. U gorskim područjima, gdje stijene većih brzina dolaze do površine, može se vidjeti brzi prolazak valne fronte te kraća i slabija trešnja (npr. Puntijarka - lokacija postaje QPTJ). Također je zanimljivo uočiti da u nekim područjima dolazi do kanaliziranja valova te se također povećava njihova amplituda, čak i za područja relativno daleko od epicentra (npr. Zaprešić).

 

Na sljedećim poveznicama upućujemo Vas na analize petrinjskog potresa od strane drugih institucija:

  1. Hrvatski geološki institut u preliminarnom je izvješću kao seizmogeni rasjed  definirao subvertikalni rasjed pružanja SZ-JI s desnim karakterom pomaka.
  2. Na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu napravljena je analiza površinskih pomaka koristeći podatke satelitske misije Sentinel-1 i dobiveno je da se zapadno krilo rasjeda pomaklo cca 35 cm u smjeru sjeverozapad, a istočno krilo rasjeda cca 28 cm u smjeru jugoistok. Ovaj rezultat u skladu je s mehanizmom pomaka u žarištu potresa.
  3. U preliminarnom izvješću Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dan je prikaz površinskih koseizmičkih deformacija (nastalih uslijed potresa) i to: pukotina s likvefakcijom, pukotina na površini bez likvefakcije, novonastalih ili reaktiviranih klizišta te urušnih vrtača u pokrovnim naslagama iznad okršene vapnenačke podloge.
  4. Hrvatsko geografsko društvo ovdje je izvijestilo o geomorfološkim aspektima Petrinjskog potresa.
  5. Građevinski stručnjaci okupljeni u Hrvatski centar za potresno inžinjerstvo neumorno procjenjuju oštećenja građevina, do sad su ih u petrinjskom području pregledali gotovo 25000, od čega je oko 13% ocijenjeno kao neuporabljivo.

 

Naknadni potresi

Nakon glavnog potresa 29. prosinca 2020. uslijedio je velik broj naknadnih potresa. Prema preliminarnim podacima, u petrinjskom se području od 28. prosinca 2020. godine do 28. siječnja 2021. godine dogodilo 622 potresa magnitude veće ili jednake 2.0. Od toga je 535 potresa bilo magnitude između 2 i 3, 76 potresa magnitude između 3 i 4, osam potresa magnitude između 4 i 5, dva potresa magnitude između 5 i 6 te jedan potres magnitude veće od 6 (slika 3).

Slika 3. Raspodjela potresa od 28.12.2020. do 28.1.2021. po magnitudi (podaci automatske lokacije sustava Seiscomp3 Seizmološke službe).

 

Na slici 4 prikazana je vremenska raspodjela ovih potresa. Dana 29. prosinca nakon glavnog potresa dogodila su se dva potresa magnituda između 4 i 5 (u 12 h 23 min i 13 h 34 min) te 21 potres magnituda između 3 i 4. Od naknadnih potresa također valja izdvojiti tri potresa koja su se dogodila u ranim jutarnjim satima 30. prosinca, magnituda 4.7, 4.8 i 3.9 prema Richteru, te potres magnitude 5.0 prema Richteru koji se dogodio 6. siječnja 2021. godine u 18 sati i 1 minutu.

 Slika 4. Vremenska raspodjela potresa po magnitudi u danima od glavnog potresa (podaci automatske lokacije sustava Seiscomp3 Seizmološke službe).

 

Prostorna raspodjela ovih potresa prikazana je na slici 5. Zajedno su prikazani rezultati automatske analize i ručno lociranih potresa kojih je u prvih par dana nakon potresa bilo oko 2000.

Velika većina potresa dogodila se na Pokupskom rasjedu pružanja SZ-JI. Može se primijetiti i manji dio epicentara između Petrinje i Siska, za koje je moguće da su se dogodili na Petrinjskom rasjedu pružanja SI-JZ (više o rasjedima pročitajte u ovom priopćenju Hrvatskog geološkog instituta). Epicentri slabijih potresa raspršeni su u širem području. Uzrok tome može biti oslobađanje dijela energije u stijenama na većim udaljenostima od glavnih rasjeda, ali također i veća nepouzdanost njihovih lokacija (naime, slabiji potresi zabilježeni su na manjem broju postaja, zato su i njihove lokacije manje pouzdane). Za pravu interpretaciju bit će potrebno napraviti detaljnu analizu svih potresa u ovom području.

Slika 5. Karta preliminarnih lokacija epicentara potresa u okolici Petrinje od 28. prosinca 2020. do 28. siječnja 2021. u 12 sati.

Analizu ove serije potresa od strane Europske geoznanstvene unije (engl. European Geosciences Union, EGU) možete pogledati na ovoj poveznici.

 

Povijesni potresi u ovom području

Od nabave prvih pravih seizmografa u Hrvatskoj 1909. godine do kraja 2019. godine u okolici glavnog potresa ove serije locirano je 1364 potresa, koji se nalaze u Hrvatskom katalogu potresa (slika 6). Najjači od njih je poznati Pokupski potres, magnitude 5.8, koji se dogodio 8. listopada 1909. u 9 sati i 59 minuta UTC (koordinirano svjetsko vrijeme, engl. Coordinated Universal Time) oko 20 km sjeverozapadno od glavnog potresa ove serije. Analizirajući podatke tog potresa, seizmolog i geofizičar Andrija Mohorovičić došao je do jednog od najvećih otkrića u povijesti seizmologije - granice kore i plašta Zemlje, tzv. Mohorovičićevog diskontinuiteta. Drugi potres magnitude veće od 5 dogodio se nedugo nakon toga, 28. siječnja u 23 sata i 57 minuta UTC oko 15 km sjeverno-sjeveroistočno od glavnog potresa ove serije, a magnituda mu je iznosila 5.3. Osim toga, dogodilo se devet potresa magnituda između 4 i 5 (četiri 1909. godine te po jedan 1910., 1937., 1966., 1996. i 1997. godine), 57 potresa magnituda između 3 i 4, 252 potresa magnituda između 2 i 3 te 1044 potresa magnituda manjih od 2. Velika većina (1033) ovih najslabijih potresa, magnituda manjih od 2, registrirana je nakon 1985. godine kao posljedica razvoja seizmoloških instrumenata i širenja mreže instrumenata na području Republike Hrvatske.

 

Slika 6. Epicentri povijesnih potresa i glavnog udara 29. prosinca 2020.