Pristupačnost
.jpg)
16. svibnja 2025.
Strukovne udruge
Tena Belinić Topić, Petr Kolínský i izv. prof. dr. sc. Josip Stipčević objavili su rad Lithospheric Structure of the Dinarides-Adriatic Region From Ambient Noise Eikonal Tomography u časopisu Journal of Geophysical Research: Solid Earth (Q1, JIF=4.1).
Rad predstavlja prvi seizmički model građe litosfere Dinarida temeljen na sedam godina mjerenja mikroseizmičkog nemira. Istraživanje je otkrilo izražene anomalije u brzini seizmičkih valova: povišene brzine ispod Dinarida te snižene brzine ispod Jadranskog mora i Panonskog bazena. Time je potvrđeno da je kora deblja ispod Dinarida te se postupno stanjuje prema Panonskom bazenu i Jadranu. Rezultati također ukazuju na podvlačenje Jadranske litosfere ispod Dinarida i djelomično odvajanje njezina donjeg dijela, dok promjene brzina u gornjoj kori Jadrana podupiru ideju da se mikroploča sastoji od dva dijela.
Cjeloviti tekst rada dostupan je u otvorenom pristupu na poveznici.
Istražuje se struktura litosfere šireg područja Dinarida s ciljem boljeg razumijevanja interakcije Jadranske mikroploče s okolnim tektonskim jedinicama, uključujući koliziju i subdukciju ispod Dinarida te moguću fragmentaciju same mikroploče. Ovo je prvi regionalni seizmički model građe litosfere Dinarida temeljen na analizi mikroseizmičkog nemira i metodi eikonalne tomografije, pri čemu su autori koristili sedam godina kontinuiranih seizmograma i izračunali fazne brzine Rayleighjevih i Loveovih valova. Inverzijom su izrađeni detaljni 3D modeli brzine vertikalno (vSV) i horizontalno (vSH) polariziranih S-valova. Rad je jedan od rijetkih koji koristi fazne brzine Loveovih valova u kombinaciji s eikonalnom tomografijom. Glavni rezultati uključuju detekciju izražene anomalije visokih brzina u gornjoj kori ispod Dinarida (povezane s karbonatnim stijenama), anomalije niskih brzina u gornjoj kori ispod Jadranskog mora i Panonskog bazena (povezane s dubokim sedimentnim bazenima) te anomaliju niskih brzina u srednjoj i donjoj kori koja upućuje na prisutnost dubokog orogenskog korijena. Model debljine Zemljine kore pokazuje zadebljanje ispod Dinarida (od ~38 km do >45 km) te stanjenje prema Panonskom bazenu (26–30 km) i Jadranskom moru (30–35 km). U gornjem plaštu detektirane anomalije visokih i niskih brzina, zajedno s zadebljanjem Zemljine kore ispod Dinarida, sugeriraju dva moguća geodinamička procesa: subdukciju Jadranske litosfere ispod Dinarida i litosfernu delaminaciju. Rad također podržava hipotezu o dva dijela Jadranske mikroploče s različitim tektonskim ponašanjem, što je vidljivo kroz dvije odvojene anomalije niskih brzina u gornjoj kori Jadrana. Zanimljivo je da ispod sjeverozapadnih Dinarida postoji lokalna anomalija niskih brzina za horizontalno polarizirane valove koja nije prisutna kod vertikalno polariziranih, što ukazuje na složenu dinamiku koju bi trebalo dodatno istražiti i potvrditi.
