Geofizički seminar 20.06.2018. u 13:15 h

Jadran je područje kompleksne topografije i stoga predstavlja izazov za realistično simuliranje polja vjetra regionalnim klimatskim modelima. Analizirani regionalni klimatski modeli uključuju modele CORDEX inicijative s prostornim korakom od 0.11° i 0.44° te dva modela ETH instituta u Zürichu s prostornim korakom od 0.11° i 0.02°. Simulirani prizemni vjetar uspoređen je s prizemnim vjetrom iz standardne mreže kopnenih meteoroloških postaja, iz QuikSCAT satelitskih mjerenja te ERA-Interim reanalize za šire područje Jadrana. U svrhu evaluacije simulacija koristilo se nekoliko osnovnih (pristranost, koeficijent korelacije, standardna devijacija), izvedenih (mjere uspješnosti) i naprednih (EOF analiza i spektralna analiza) statističkih parametara. Ovo je rezultiralo procjenom ograničenja u simuliranju strujanja u sadašnjoj generaciji regionalnih klimatskih modela.
Promjene u prizemnom vjetru sredinom 21. stoljeća određene su usporedbom polja strujanja u sadašnjoj (1971-2000) i budućoj (2041-2070) klimi na temelju CORDEX simulacija s prostornim korakom od 0.11°. Analizirao se utjecaj izbora regionalnog klimatskog modela, rubnih uvjeta i scenarija koncentracija stakleničkih plinova (RCP4.5 i RCP8.5), a rasap među simulacijama bit će mjera pouzdanosti nekog događaja. Polje strujanja promotrilo se zasebno u smislu promjena u razdiobi brzina vjetra i smjeru vjetra duž Jadrana. Izraziti fokus je na smjerovima vjetra koji odgovaraju buri i jugu. Buduće promjene u buri i jugu povezane su s promjenama u osnovnim sinoptičkim sustavima (ciklone, anticiklone) kroz algoritam za određivanje tipova vremena na sinoptičkoj skali nad širim područjem Jadrana.