Geofizički seminar 24.10.2018. u 13:15 h

Vodena para i ugljikov dioksid glavni su atmosferski sastojci koji kontroliraju klimu na Zemlji. Nagli porast u atmosferskoj koncentraciji CO2 uzrokovan ljudskom djelatnošću u posljednjih dvjestotinjak godina smatra se glavnim pokretačem klimatskih promjena na Zemlji. Od ukupne antropogene emisije CO2 40% ostaje u atmosferi, dok se preostali postotak emisije CO2 pohranjuje u oceanima i kopnu. Globalne šume, zajedno sa tlom, predstavljaju značajan kopneni ponor ugljika. Procesom fotosinteze šume uzimaju ugljik iz atmosfere te ga ugrađuju u nad- i podzemnu biomasu čime djelomično ublažuju antropogenu emisiju C02 te na taj način sudjeluju u regulaciji klime. Mogući saturacijski efekt, zajedno sa klimatskom promjenama, doveo je u pitanje postojanost i jačinu ponora ugljika u šumskim ekosustavima. Razvitak metode kovarijance turbulentnih vrtloga (eng. Eddy covariance (EC) method) omogućio je kontinuirano i direktno praćenje tokova ugljika na razini cijelog ekosustava te je danas standardni alat za izračun neto izmjene CO2 između atmosfere i raznolikih ekosustava. U sklopu projekta CarbonPro, Hrvatski šumarski institut je u 2007. g. montirao mjernu stanicu u mladoj sastojini hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) koja od tada kontinuirano vrši EC i meteorološka mjerenja. Na temelju desetogodišnjeg mjerenja EC metodom izračunata je neto izmjena CO2 (NEE) između sastojine hrasta lužnjaka i atmosfere te su ispitani uzroci njene međugodišnje varijabilnosti. Particioniranjem toka NEE određeni su preostali glavni tokovi ugljika u šumskim ekosustavima, GPP (bruto primarna produkcija), RECO (respiracija ekosustava) i NPPEC (neto primarna produkcija). Neto primarna produkcija sastojine hrasta lužnjaka određena je i biometrijskom metodom (NPPBM) te je poslužila za validaciju EC mjerenja.