Pristupačnost
Znanstvenici Fizičkog odsjeka Polychronis Koliogiannis Koutmiridis, Tanmoy Ghosh, i Nils Paar, u suradnji sa Esrom Yüksel sa Surrey University, Velika Britanija, objavili su rad “New Insight into Neutron Stars: Dipole Polarizability of Finite Nuclei as a Probe of Neutron Stars” u prestižnom međunarodnom časopisu The Astrophysical Journal Letters (IF 11,7). U članku je pokazano da električna dipolna polarizabilnost atomskih jezgri, precizno izmjerena u laboratorijima, predstavlja ključnu opservablu koja omogućuje pouzdana ograničenja na jednadžbu stanja nuklearne tvari te na polumjere i plimnu deformabilnost neutronskih zvijezda, u skladu s opažanjima pulsara i signalima gravitacijskih valova iz sudara neutronskih zvijezda. Istraživanje je provedeno u okviru HRZZ projekata HRZZ-MOBDOL-12-2023-6026 i HRZZ-IP-2022-10-777, i projekta Znanstvenog centra izvrsnosti QuantiXLie PK.1.1.10.0004.
Neutronske zvijezde ubrajaju se među najgušće objekte u svemiru, u kojima se isprepliću nuklearna fizika, astrofizika i fizika gravitacije. Njihova unutarnja struktura određena je jednadžbom stanja nuklearne tvari, kojom se opisuje ponašanje tvari pri širokom rasponu gustoća, uključujući i one koje daleko nadmašuju mogućnosti laboratorijskih eksperimenata na Zemlji. Treba istaknuti da iste nuklearne sile koje određuju svojstva neutronskih zvijezda oblikuju i konačne atomske jezgre, čime je uspostavljena prirodna veza između laboratorijskih mjerenja i pojava u svemiru.
U navedenom radu objavljenom u časopisu Astrophysical Journal Letters pokazano je da električna dipolna polarizabilnost konačnih atomskih jezgri, koja se s velikom preciznošću mjeri u laboratorijskim uvjetima, može biti korištena kao vrlo osjetljivo sredstvo za ispitivanje jednadžbe stanja. Kombiniranjem teorijskog modeliranja dipolne polarizabilnosti i nuklarne tvari s rezultatima mjerenja dipolne polarizabilnosti i s astrofizičkim opažanjima iz više izvora, uključujući pulsare i signale gravitacijskih valova, postavljena su ograničenja na polumjere neutronskih zvijezda i njihovu plimnu deformabilnost. Time su znatno smanjene neodređenosti u odnosu mase i polumjera neutronskih zvijezda, a dobiveni rezultati u potpunosti su usklađeni s najnovijim opažanjima raznovrsnih signala iz svemira, čime je uspostavljen most između fizike atomskih jezgri i fizike neutronskih zvijezda.
