Broj posjeta:
4150

Zbirka učila i instrumenata iz fizike

   

Ukratko o Zbirci

Zbirka učila i instrumenata iz fizike Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisana je 2023. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Duga tradicija obrazovanja fizičara u Hrvatskoj započela je osnivanjem Katedre za fiziku 1875. godine. Profesor Vinko Dvořák, svjetski ugledan znanstvenik, učenik i asistent slavnog austrijskog fizičara Ernsta Macha utemeljio je ovu znanstveno-povijesnu zbirku koja je već 1904. godine imala 999 elemenata i 626 svezaka knjiga. Zbirka sadrži instrumente koji su nabavljeni nedugo nakon velikih otkrića u fizici 19. i 20. stoljeća poput rendgenske cijevi i Teslinog transformatora sa živinim prekidačem. Brojna učila i instrumenti ručno su izrađeni krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Osnovne informacije

  • Zbirka se nalazi u prostoru Fizičkog odsjeka, Bijenička c. 32, Zagreb
  • Posjete su moguće uz najavu
  • Kontakt i informacije: dr.sc. Mirjana Bijelić,  e-mail

Katalog Zbirke učila i instrumenata iz fizike

Povodom otvorenja Zbirke za javnost u studenom 2023. godine predstavljen je Katalog zbirke koji je ovdje dostupan u pdf obliku.
Za besplatnu tiskanu verziju kataloga javite se na e-mail Zbirke.

 

Povijesni razvoj Zbirke učila i instrumenata iz fizike

Povijest Zbirke seže od 1876. godine zahvaljujući profesoru Vinku Dvořáku koji je tada osnovao Katedru za fiziku i oformio Fizikalni kabinet i kasnije prof. Stanku Hondlu koji je značajno proširio njen fundus.

Formiranje Zbirke vezano je uz razvoj visokoškolskog obrazovanja u Zagrebu. Oko 1665. godine uvedeno je visokoškolsko obrazovanje u Zagrebu te službeno utemeljeno 1669. godine poveljom Leopolda I kojom je dao sveučilišni privilegij Teološkom, Pravnom i Filozofskom fakultetu. Prekretnicu u razvoju znanosti i sveučilišne nastave u Hrvatskoj izazvala je reforma visokoškolske nastave i njen preustroj 1874. godine u Sveučilište cara i kralja Franje Josipa I, tj. obnova Sveučilišta. Tad su osnovana dva nova odjela, za prirodoslovlje i matematiku Mudroslovnog fakulteta Sveučilišta. To je izazvalo potrebu za nastavnim kadrom u tim područjima. U pomoć je pristupilo bratsko Sveučilište iz Praga i poslalo svoja tri djelatnika kako bi osnovali katedre prirodnih znanosti u Zagrebu. Za nositelje nastave bili su izabrani iskusni znanstvenici. Među njima je bio prof. Vinko Dvořák, koji je u Zagreb došao 1875. godine. Profesor Dvořák, učenik i asistent slavnog austrijskog fizičara Ernsta Macha (očuvana je njihova prepiska), bio je svjetski ugledan znanstvenik (Dvořák-Rayleighova cirkulacija) te vrstan eksperimentalni fizičar i graditelj eksperimentalnih uređaja. Odmah po dolasku osniva Katedru za fiziku i oformljuje Fizikalni kabinet. Tad  počinje s nabavom učila i instrumenata što predstavlja početak formiranja današnje Zbirke učila i instrumenata iz fizike. Katedra i kabinet su u početcima bili smješteni u vrlo skučenom prostoru „II. odjela“  zgrade Narodnog muzeja (Demetrova ulica na Gornjem gradu). 

9. studenog 1880. godine jaki potres u području Medvednice značajno je oštetio zgradu Narodnog muzeja. Uz pomoć cara Franje Josipa I te velikog broja darovatelja iz svijeta, obnovile su se mnogobrojne zgrade te se krenulo i s izgradnjom novih javnih zgrada. Tako 1882. godine Sveučilište napokon dobiva zgradu u kojoj je danas Rektorat Sveučilišta, a u nju se tada useljava i niz dijelova „II. odjela“ iz Narodnog muzeja. 

U tom preseljenju,  u zgradi današnjeg Rektorata, Fizikalnom kabinetu bilo je pridodijeljeno zapadno krilo, III. kat s četiri sobe od kojih je jedna bila predavaonica, te suteren koji je služio kao radionica. Prvo ostvareno početno preuređenje dijela zgrade za održavanje sveučilišne nastave iz fizike potaknuo je upravo prof. Dvořák (izrada kapaka na prozorima za zamračivanje kabineta, izvedba plinske i vodovodne instalacije za fizikalne pokuse i dr.). 

Kako je broj studenata rastao iz godine u godinu, prostor je ponovno postao premalen. Prvi koji je upozorio na taj problem bio je prof. Dvořák u Spomenici o 25-godišnjem postojanju Sveučilišta u Zagrebu 1900. godine. U toj Spomenici se pronalazi i prvi podatak o broju uređaja u Zbirci. 1904. godine Zbirka je u posjedu 999 uređaja te 626 svezaka knjiga, a njihova sveukupna vrijednost bila je oko 16 000 forinti. 

U prvom desetljeću dvadesetog stoljeća predložilo se da se prostor tadašnjeg Zapadnog perivoja odredi za gradnju zgrada za Sveučilište. 1906. godine pokrenuta je procedura za gradnju triju novih zgrada Sveučilišta na južnom dijelu Zelene poljane (danas Marulićevog trga). 1910. godine odlučeno je da se na tom prostoru sagrade četiri zgrade (za Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu i Kraljevski arhiv, zgrada za kemiju i farmaciju, zgrada za fiziku na zapadnom dijelu perivoja te središnja zgrada za nastavu Kolegiumhaus koja kasnije nije odobrena zbog plavnog područja potoka Tuškanac). Prostorni plan je napravio arhitekt Vjekoslav Bastil. Prva je 1910. godine izgrađena sveučilišna knjižnica i arhiva, i zatim 1913. godine zgrade kemije i farmacije. Nakon toga je izgradnja stala radi I. svjetskog rata. 

Nakon umirovljenja prof. Dvořáka 1911. godine za njegovog nasljednika imenovan je dr. Stanko Hondl kao profesor fizike i voditelj Fizikalnog kabineta. 1913. godine u Hrvatskom saboru predložen je zakon o gradnji posebne zgrade za Sveučilišni fizikalni zavod. Plan gradnje je isto napravio arhitekt Vjekoslav Bastil. Sabor je prijedlog odobrio 13. kolovoza 1914. godine. U prijedlogu je prof. Hondl tražio izgradnju „zgrade za fiziku“ predviđenu za nastavu i znanstveni rad iz fizike, matematike, geometrije, primijenjene matematike, teorijske fizike, pedagogije, psihologije i geografije. Kako je odobrenje dobiveno svega nekoliko dana nakon izbijanja I. svjetskog rata, nije realizirano. 1925. godine prof. Hondl ponovno šalje zahtjev za gradnju „zgrade za fiziku“ i to u razdoblju kad je ministar prosvjete Vlade u Beogradu bio Stjepan Radić. Zahtjev je odobren i gradnja je započela 1927. godine, no kako su odobrena skromna sredstva, gradnja se odužila do 1932. godine. Kako i tad nije bila u potpunosti završena, u zgradu se useljavaju svi osim Katedre za fiziku. Do potpunog useljenja došlo je tek 1937. godine zbog velikih zahtjeva za krupnom opremom i instalacijama. Fizikalni je kabinet dobio veliki prostor za 250 studenata, 2 manje predavaonice, osam velikih laboratorija za studente, nekoliko istraživačkih laboratorija, dvije velike prostorije za pohranjivanje  instrumenata, biblioteku, više soba za nastavno osoblje, mehaničku i stolarsku radionicu te druge prostorije. Zgrada je u potpunosti osposobljena za rad tek 1938. godine, no Fizikalni kabinet je ostao u glavnoj zgradi Sveučilišta još četiri godine. Na potpuno preseljenje čekalo se jer nisu bili dovršeni svi potrebni radovi kako bi se mogla odvijati redovna nastava i istraživački radi iz fizike. 

Prof. Hondl uspio je ishoditi velika sredstva za opremu za pokuse na predavanjima i za znanstveni rad. Ishodio je i radna mjesta za nekoliko mlađih asistenata te tako unaprijedio nastavu i znanstveni rad u fizici. Svojim djelovanjem omogućio je i puno bolje uvjete rada drugih katedri u novoj zgradi.  Osim aparature i infrastrukture, prof. Hondl je vodio računa i o namještaju koji je bi načinjen od vrlo kvalitetnog drveta i očuvan je do danas.

1946. godine, izdvajanjem Prirodoslovno-matematičkog fakulteta iz Filozofskog fakulteta i dolaskom profesora Mladena Paića na čelo Fizikalnog zavoda počinje brzi razvoj znanstveno-nastavnog rada iz fizike. Profesor Paić je izgradnjom niza praktikuma, uvođenjem novih kolegija i pisanjem skripti i udžbenika unaprijedio studij fizike, a potaknuo je i znanstveni rad. Posljedica brzog razvoja fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu bila je podjela Matematičko-fizičkog odjela na Matematički odjel i Fizički odjel 1959. godine. 

Već 70-tih godina se dio dodiplomske i većina poslijediplomske nastave održavala na drugoj lokaciji, na Institutu za fiziku i Institutu "Ruđer Bošković", što je predstavljalo dodatni napor za studente i nastavnike Odjela. Oko profesora Gaje Alage okupila se jezgra znanstvenika, koja je pokrenula program izgradnje nove, današnje zgrade Fizičkog odsjeka u Bijeničkoj c. 32 u Zagrebu, u blizini navedenih instituta. To je uspješno realizirano 1991. godine preseljenjem Fizičkog odsjeka i Zbirke. Idućih desetljeća Zbirka je pažljivo održavana i dokumentirana, a njen najvrjedniji dio izložen je u vitrine u holu prvog i drugog kata zgrade gdje je dostupan za razgledavanje studentima i posjetiteljima.

Kroz povijest Zbirke, nabavka učila i instrumenata za nastavu fizike bila je u velikoj mjeri uvjetovana istraživačkim usmjerenjima pojedinih profesora, ali je također i brzo slijedila pojedina znanstvena otkrića u fizici. Zahvaljujući prof. Dvořáku, 1896. godine, samo šest mjeseci nakon Röntgenovog otkrića, kupljena je prva rentgenska cijev od tvrtke Geissler, za koju kao izvor visokog napona još i danas služi Rühmkorffov induktor s dva prekidača nabavljen 1876. godine. Otkrićem elektromagnetskih valova, nabavljena je 1897. godine oprema za Hertzove pokuse prijenosa na daljinu, koja se sastoji od prijemne i odašiljačke antene s dipolima i polarizacijskih rešetki. Nakon objavljivanja Teslinih patenata u Zbirku su stigli uređaji za pokuse s visokofrekventnim strujama, od kojih treba istaknuti Teslin transformator sa živinim prekidačem. Zanimanje prof. Dvořáka za glazbu i zvuk vidljivo je i iz dobro opremljene zbirke glazbenih vilica i svirala, te drugih uređaja za proučavanje zvuka među kojima se naročito ističu Dvořákovi rezonatori.

Arhimedov vijak