POVEZNICE

elektronički izvori

OPEN ACCESS


U časopisu Cell objavljen je rad naslovljen 'Cortical Dynein Controls Microtubule Dynamics to Generate Pulling Forces that Position Microtubule Asters’, a na kojem je kao koautor sudjelovao Nenad Pavin s našeg odsjeka. U tom su radu istraživači s instituta AMOLF iz Amsterdama, zajedno s kolegama sa Sveučilista u Kalifoniji, San Francisco (UCSF) te Sveučilišta Harvard rekonstituirali dinamički stanični skelet unutar mikrokomora veličine jedne stanice dok je teorijski je opis ponašanja tog skeleta razvijen na Max Planck istitutu za fiziku kompleksnih sustava (MPI-PKS) iz Dresdena, za vrijeme studijskog boravka Nenada Pavina na tom institutu.

 

 

Važan dio staničnog skeleta čine mikrotubuli. Ovi dugi čvrsti polimeri rastu iz centrosoma, organele koja se nalazi  u blizini jezgre. Obzirom da se mikrotubulima odvija transport organela, RNA i proteina unutar stanice, precizna prostorna raspodjela mikrotubula ključna je unutrašnju organizaciju stanice te je stoga ispravan položaj centrosoma od životne važnosti za stanicu. Ovdje se pitamo kako centrosom mjeri vlastitu udaljenost od ruba stanice te na koji se način smješta na željeno mjesto. 
Do sada je bilo nepoznato gdje će se smjestiti centrosom kada na njega djeluju sile koje nastaju u kontaktu između jednog kraja mikrotobula i ruba stanice, te koju ulogu u ovom procesu ima molekularni motor dinein. Istraživači su ovakvu situaciju simulirali u na način da su zaljepili molekue dineina na prepreku te dopustili mikrotubulima da rastu prema toj prepreci, te su potom, korištenjem fluorescentne mikroskopije i optičke pincete, proučvali ponašanje pojedinih mikrotubula.
 
 
Opaženo je da će mikrotubul koji jednim svojim krajem dođe u kontakt s dineinom prestati rasti. Međutim, ukoliko kraj mikrotubula dođe u kontakt sa prekrekom na kojoj nema dineina taj će mikrotubul jednostavno nastaviti s rastom. Također je opaženo da u  kontaktu s preprekom može doći do promjene smjera sile: dok su mikrotubuli koji su rasli bili pod kompresijom jer su se odgurivali od barijere, mirotubuli koji su bili kontaktu s dineinom bili su pod tenzijom koju je generirao dinein. Ovakvo ponašanje mikrotubula u kontaktu s preprekom ima za posljedicu precizno kontroliranje dužine mikrotubula te stabilnu vezu između mikrotubula i prepreke, odnosno između mikrotubula i stanične kore. 
Da bi se svojim eksperimantima približili uvjetima koji se nalaze unutar žive stanice, znanstvenici su smjestili centrosom unutar komore veličine stanice. Kada u toj komori na zidu nije bilo dineina centorsom bi se rijetko smjestio u središte komore. To se ponašanje, međutim, značajno promijenilo kada je na zid komore naljepljen dinein: u komori s dineinom na zidu centrosom bi se smjestio u njiheno središte s iznenađujućom točnosti. Ovakvo je ponašanje objašnjeno novim teorijskim modelom. Istraživači su pokazali da su međudjelovanje između mikrotubula i dineina koji se nalazi na rubu stanice doveli do pozicioniranja centrosoma te time i do organizacije unutrašnjosti žive stanice.
 
[1] Liedewij Laan, Nenad Pavin, Julien Husson, Guillaume Romet-Lemonne, Martijn van Duijn, Magdalena Preciado López, Ronald D. Vale, Frank Jülicher, Samara L. Reck-Peterson, and Marileen Dogterom, Cell (2012). Online February 3, 2012. DOI:10.1016/j.cell.2012.01.007
Autor: webmaster FO
Popis obavijesti