Pristupačnost
U četvrtak 4. prosinca 2025. u Zagrebu je u 98. godini života umro jedan od najistaknutijih hrvatskih eksperimentalnih fizičara, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta prof. emer. Boran Leontić, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rodio se u Splitu 3. kolovoza 1928. Srednju školu završio je u Londonu i ondje započeo studij fizike koji je završio 1951. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao eksperimentalnu fiziku i postao asistent u Fizičkom zavodu. Doktorirao je 1954. na Sveučilištu u Manchesteru s tezom Interactions of Cosmic Rays at Sea Level and Underground. Zatim je od 1954. do 1957. bio asistent predavač na PMF-u te vanjski suradnik i voditelj Odjela za visokoenergetsku fiziku u Institutu Ruđer Bošković. Od 1958. radio je u Laboratoriju Europskog centra za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi, a od 1963. do 1968. u Nacionalnom laboratoriju Brookhaven u Uptonu. U Zagreb se vratio 1968. i na PMF-u postao izvanredni, a od 1971. redoviti profesor. Bio je predstojnik Fizičkog zavoda od 1970. do 1979. Istodobno je od 1968. bio znanstveni suradnik i v. d. pročelnika Odjela fizike metala II u sveučilišnom Institutu za fiziku, a od 1970. do 1978. direktor Instituta za fiziku. U mirovinu odlazi 1998. g. kad mu je dodijeljeno i počasno zvanje professor emeritus. Član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti bio je od 1975.
U Manchesteru, Ženevi i Uptonu bavio se ponajviše fizikom elementarnih čestica i područjem visokih energija. Pritom je razvio nove metode istraživanja rezonancije čestica, što je omogućilo mjerenje visoke točnosti udarnih presjeka π-mezona i K-mezona na vodiku i deuteriju. Kako bi izmjerio magnetski moment Ξ-čestice, konstruirao je najsnažniji supravodljivi magnet (13 T). Unaprijedio je više metoda detekcije ionizirajućih čestica i konstruirao hiperkromatski optički uređaj za precizno fokusiranje Čerenkovljeve svjetlosti. U Zagrebu je djelovanje usmjerio na fiziku kondenzirane materije, posebice metala, odnosno na električna svojstva ultrabrzo kaljenih slitina pri ultraniskim temperaturama. Sa suradnicima istraživao lokalizirane magnetske momente u metalnim slitinama, među prvima sintetizirao visokotemperaturni spoj GdBa2Cu3O7-x te razvio nove metode rasta vrlo čistih monokristala visokotemperaturnih supervodiča korištenjem računalno kontroliranoga termodinamičkoga profila.
Prof. emer. Leontić će na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta ostati zapamćen po izvanredom doprinosu u nastavi. Odmah po dolasku u Zagreb 1968. godine uveo je nekoliko novih dodiplomskih kolegija, poput fizike niskih temperatura, te tako sudjelovao u modernizaciji nastavnog plana i programa fizike. Dugi niz godina predavao je studentima prve i druge godine opće fizike i obrazovao generacije fizičara. Profesor Leontić mentorirao je 50 diplomskih radova, 22 magistarska rada i 15 doktorskih disertacija.
