2.6.2011. iznenada je preminuo prof. dr Slobodan Brant, redoviti profesor u trajnom zvanju na Zavodu za teorijsku fiziku Fizičkog odsjeka PMF-a. 

Profesor Sveučilišta u Zagrebu, Slobodan Brant ostaje znanstvenik visoke svjetske razine kvalitete i talentirani pedagog fizike. Rođen 1954. u Nikšiću, gdje su mu tada boravili roditelji, i potom preselili u Pulu gdje je proveo djetinjstvo do odlaska na studij u Zagreb, ali je u Pulu i dalje često dolazio. Diplomirao je teorijsku fiziku 1977. (PMF Zagreb), magistrirao 1980. ("Nuklearni Wardov identitet za magnetske dipolne momente i prijelaze u atomskoj jezgri") i doktorirao 1985. ("Dinamičke simetrije i supersimetrije za kvadrupolne fonone", mentor V. Paar). U Zavodu za teorijsku fiziku Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu napreduje od asistenta do redovitog profesora 1997. godine. Studentima je predavao kolegije Nuklearna fizika, Matematičko modeliranje u fizici, Elektrodinamika i Teorijska fizika I i II. Bio je predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku, zamjenik pročelnika Fizičkog odsjeka i tajnik Hrvatskog prirodoslovnog društva. Savjesno je obavljao i niz odgovornih funkcija u povjerenstvima na fakultetu i na rektoratu u kojima se zalagao za Sveučilište u Zagrebu s visokim kriterijima svjetske razine kvalitete. 

 

Dobitnik je triju visokih znanstvenih priznanja: Državne nagrade za mlade znanstvenike, Državne nagrade za značajno znanstveno otkriće i Nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti  za znanstveni rad na području prirodnih znanosti.

Kao stipendist Humboldtove fondacije boravio je u Institut für Kernphysik u Juelichu (1987. i 1988.). U duljim znanstvenim posjetama radio je nekoliko godina u inozemnim znanstvenim institucijama i sveučilištima: Institut für Kernphysik, KFA Juelich (u više navrata); Florida State University, USA; University of California Berkeley i Lawrence Livermore National Laboratory, USA; Sveučilište u Bologni (u više navrata), te u kraćim znanstvenim posjetama raznim znanstvenim institucijama u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Mađarskoj. 

Znanstveno je vrlo intenzivno i uspješno radio na području teorijske fizike nuklearne strukture i postigao niz značajnih i svjetski zapaženih znanstvenih otkrića  posebice na tematikama dinamičke simetrije i supersimetrije u strukturi atomske jezgre, modela međudjelujućih bozona i fermiona, modela odrezanih fonona, bozonsko-fermionsko-fermionski teorijski model za strukturu neparno-neparnih jezgri, nuklearne teorije polja, ekstremne gustoće energijskih stanja jezgre, i stanja visokog momenta impulsa. Na tom znanstvenom području stekao je veliki međunarodni znanstveni ugled.

Slobodan Brant spada u mali broj hrvatskih znanstvenika koji prema najpoznatijoj američkoj i svjetskoj znanstvenoj datoteci, Web of Science – Science Citation Index  imaju preko stotinu znanstvenih radova i preko tisuću znanstvenih citata. (S danom 3.6.2011. imao je prema Web of Science 118 znanstvenih radova i 1222 znanstvena citata.)  O Brantovoj svjetskoj znanstvenoj konkurentnosti najbolje svjedoči sljedeći podatak: u uglednom svjetskom znanstvenom časopisu Američkog fizikalnog društva, Physical Review, objavio je kao koautor čak četrdeset znanstvenih radova.  Samo od 2007. godine do danas objavio je u tom američkom časopisu sedam znanstvenih radova.  Po svakom svjetskom kriteriju vrednovanja već i time se Brant  „legitimira“ kao znanstvenik na visokoj svjetskoj razini.

Brantovi znanstveni radovi odlikuju se visokim stupnjem originalnosti: i po tome što je koautor novih znanstvenih teorija u svjetskoj znanosti, i što je prvi u svijetu napisao neke originalne kompjutorske programe za primjenu tih teorija te u suradnji sa znanstvenicima iz vodećih svjetskih znanstvenih centara u SAD, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Japanu, Rusiji, Brazilu, Izraelu i niza drugih država u okviru tih novih teorija uspješno teorijski objasnio njihove eksperimentalne rezultate i predvidio niz novih rezultata prije nego što su kasnijim eksperimentima u svjetskim centrima potvrđeni. 

Bilo je tu i niz zanimljivih zgoda. Na primjer, kada je od američkih fizičara bio angažiran za teorijska predviđanja i tumačenja nekih važnih eksperimenata na neparno-neparnoj jezgri iridija-192 i 194 (kompjutorski program koji je razvio Brant i suradnici iz Hrvatske bio je tada najbolji u svijetu za tu problematiku). Njegov je kompjutorski račun dao rezultat s predviđanjem velikog broja nisko ležećih stanja spina 1 i pariteta plus.  To je bilo u suprotnosti s preliminarnim američkim eksperimentalnim rezultatima u Brookhaven National Laboratory, njihovim vodećim znanstvenim institutom za taj tip reakcija. Njihovi su rezultati pokazivali evidenciju za stanja niskog spina pariteta minus, a niti jedno stanje pariteta plus.  Tada se u SAD razvila rasprava tko je u pravu: je li Brant sa svojim teorijskim proračunom ili za te procese vodeći američki i svjetski nacionalni laboratorij  sa svojim eksperimentalnim rezultatom. Radilo se o problemu od mogućeg većeg praktičnog interesa pa je to pitanje trebalo razriješiti. Budući da u Brantovim proračunima nije bilo slabe točke, na kraju su američki fizičari odlučili ponoviti eksperiment i ponovno pažljivo analizirati rezultate. Nakon pola godine došlo je do uzbudljivog obrata: američki fizičari su zaključili da pažljivija analiza eksperimenta (a takve analize su vrlo složene i uključuju neke približnosti i neodređenosti) pokazuje da su sve to zaista stanja s paritetom plus, u punom suglasju s Brantovim kompjutorskim teorijskim rezultatom.

Od brojnih zanimljivih događaja spomenimo još jedan:  francuski i njemački fizičari istraživali su na reaktoru u Grenoblu neka dotad nepoznata stanja atomske jezgre zlata-197. Eksperimentalni fizičari tada su angažirali Branta s njegovim teorijskim modelom da teorijski predvidi gdje i koja stanja se očekuju. Dobiveno je dobro slaganje, osim za jedno Brantovo snažno izraženo stanje, koje francuski i njemački fizičari nisu imali u svojim rezultatima eksperimenta. Jednostavno u Brantovom računu nije bilo mogućnosti da se to stanje izbjegne, dakle ako u tom slučaju vrijedi teorija, to stanje mora postojati. Nakon dosta uvjeravanja Francuz koji je vodio taj eksperiment donio je kompletan eksperimentalni spektar da „dokaže“ da su oni u pravu kada tvrde da „Brantovog stanja“ nema. I zaista u njihovom ispisu nije bilo „šiljka“ na toj energiji. Ali zato se je vidjelo da baš na toj energiji  u eksperimentalnom dijagramu stoji jedan široki i visoki šiljak koji odgovara „nećistoći“ od jedne druge atomske jezgre u uzorku. Taj je „parazitski“ šiljak „zamaskirao“ sve što bi se eventualno nalazilo na toj energiji, pa i eventualni „Brantov šiljak“ ako bi postojao. Uz dodatni eksperimentalni napor da se razotkrije što se eventualno krije u „sjeni“ toga „parazitskog šiljka“ Francuzi su nakon toga zaista otkrili da se točno na energiji koju je predvidio Brantov račun nalazi „Brantov šiljak“.  Bilo je još mnogo sličnih „avantura“.  

Bilo je i mnogo anegdota vezanih uz Brantov smisao za humor, njegov ponekad burni temperament, ali i smisao za razumijevanje drugih i njihovih problema. Imao je i ogromni radni potencijal koji je okrunjen i anegdotama. Jednom je za simboličku okladu, uz  „nadzor svjedoka“ proveo radeći na kompjutoru u njemačkom institutu bez prestanka šezdeset sati, tri dana i dvije noći, i pritom dobio i vrlo značajne znanstvene rezultate.

Bio je vrlo ugodan u razgovoru i društvu, prostodušan i otvoren, prijateljski  i zabavan, bez osjećaja zavisti i s radovanjem tuđim uspjesima. Svaku sredinu u kojoj se nalazio obogatio je i znanstveno, i ljudskom toplinom i velikom energijom. Svojim pozitivnim ljudskim uplivom na kolege i studente, i u Hrvatskoj i u inozemstvu,  i svojim kreativnim znanstvenim doprinosima i dalje ostaje njegov blagotvorni, osvježujući i poticajni utjecaj u našoj sredini  i nakon njegovog fizičkog odlaska sa životne pozornice.      

       V.P.

 
Autor: webmaster FO
Popis obavijesti